Živković za Glas Podrinja: Za četiri godine vlast nije rešila nijedan problem

Živković za Glas Podrinja: Za četiri godine vlast nije rešila nijedan problem

U nastavku pročitajte intervju sa Zoranom Živkovićem za Glas Podrinja.

 

Srbija je dobila novi skupštinski saziv, ali vlada, bez obzira na apsolutnu većinu pobednika izbora, nikako da dobije. Upravo sa tom temom i počinjemo razgovor sa Zoranom Živkovićem, predsednikom Nova stranke i narodnim poslanikom.

Zašto Srbija još nema Vladu posle rezultata parlamentarnih izbora koji ne ostavljaju nikakvu dilemu o većini?

- Pitanje je zašto su i bili izbori. Vučić je rekao da su mu izbori potrebni da bi utemeljio stabilnost države zbog reformi koje slede. U tom trenutku je imao 204 poslanika koji su glasali na njegov mig i onda se postavlja pitanje šta će ti veća stabilnost od te koju imaš. Imaš vlast i u najvećim gradovima u Srbiji, nemaš vlast u Vojvodini, a ta vlast je praktično u tragovima. Nema nikakvog realnog razloga da budu raspisani izbori. Ako je nezadovoljan nekim ministrima, može da ih promeni. Na izborima je izgubio. Nisam srećan ni zbog našeg rezultata, naravno, ali je očigledno da je izgubio, jer je njegova podrška pala na 150 i nešto, koliko je glasalo za predsednicu Skupštine. To čekanje je Vučićeva muka - kako, šta dalje. Moram da kažem nešto što je na ivici političke nekorektnosti, ali imam veliki problem da procenim zato što kada procenjujem nečije poteze vodim se nekom zdravom logikom. Bojim se da gospodin Vučić nema samo političku dijagnozu nego da je to otišlo malo dalje. Ti potezi osim odličnog PR-a koji se sastoji u masovnoj prevari dobrog dela građana, ništa drugo ne donose.

Kakva je tu uloga aktuelne opozicije?

- Posao opozicije u borbi za vlast je da ne sme da zaboravi da vlast nije zadovoljstvo ili trofej, nego obaveza. I kada dođeš na vlast nije da se seiriš, da se razvodiš, pa tražiš mlađu ženu, da ti se ne dopada pola familije, pa bi da nađeš drugo poreklo, da menjaš kuću ili stan... već da uradiš ono što je posao tranzicione vlasti – da utemeljiš državu, institucije potrebne da bi država postala normalna i pravna. To verovatno podrazumeva da gubiš na sledećim izborima, jer nijedna reformska vlast nije popularna, ali je to nužnost. Decembra 2002. godine smo sedeli sa Zoranom Đinđićem i razgovarali o tome šta ćemo da radimo 2003. jer je 2004. godina bila izborna. Demokratska vlast koja želi da iza sebe ostavi barem dobro započetu zgradu moderne, demokratske države, mora da bude svesna da mora da izgubi sledeće izbore. Mi smo se tada dogovorili da progutamo sve one žabe, zmije i sandžabe, da ne bismo to ostavili da nas sačeka kada se 2008. godine vratimo, pošto ko god da bude, neće uraditi ništa. To su bile tri važne stvari – da se konačno definiše država Srbije i Crne Gore, druga stvar je Kosovo, i treća konačna borba sa kriminalom. Tako bi zaokružili vlast posle te tri godine da bismo bili sposobni da najbolnije stvari završimo. Posle nas je sve to ušlo u fazu neodgovornog političkog manekenstva, politika Dorijana Greja, koje je proizvelo razočarenje građana u demokratske i evropske vrednosti. To je bilo loše, ali ovo što radi Vučić od 2012. do danas je tragično.

Zašto je to tragično?

- Zato što za četiri godine nije rešen nijedan problem. Da li je rešeno bilo šta u ekonomiji, da li postoji ijedno preduzeće koje je bilo na ivici stečaja da je danas bolje, gde su te velike Vučićeve investicije? Pa i taj nesrećni Beograd na vodi... šta je sa time osim što je sahranjena ona kapsula sa lepim željama? Kada je bilo najviše stranih investicija u Srbiji, nismo nijedan jedini cent dali subvencija. Degradacija institucija je prevazišla svaku meru. Institucija sa najmanjim rejtingom je Skupština Srbije, gde sedi ta većina koja se pretvorila u ljude koji reaguju na elektronske impulse. Vučić sa mobilnog telefona ili uz pomoć daljinskog upravljača im podiže ruke. Pre glasanja o nečemu predsednica parlamenta zvoni i to je znak za poslanike SNS – glasajte za, a ako ne zvoni, onda se glasa protiv. Onda se čudimo što nam je srozana skupština. Da li imamo rešenje za bilo koju kriminalnu aktivnost koja se desila u poslednjih deset godina? Šta je sa suđenjem Šariću, a Kosmajcu ne mogu da naplate ni kaznu za parkiranje. Voleo bih da mi bilo ko kaže jednu stvar. Jedini uspeh Vučića je taj što je na Kosovu izabran novi predsednik, pošto on kaže da je Kosovo deo Srbije, a izbori su prošli mirno.

Odakle onda tolika podrška Aleksandru Vučiću i SNS?

- Više je razloga. Glavni je razlog što je opozicija slaba, što je neorganizovana, što su mahom lideri više opterećeni svojim unatarstranačkim problemima i problemima svoje prošlosti. Polovina opozicionih stranaka koketira sa Vučićem i sa Vučićevima, na različitim nivoima. Drugi razlog je haranga protiv drugog dela opozicije, koji liči na pravu opoziciju, gde se ljudi hapse, osuđuju i vešaju preko novina, a ničega o tome nema u realnosti. I jedan deo građana, ili zato što nema alternativu ili zato što voli da mu neko priča bajke, a odan je toj političkoj opciji – veruje u te priče. Može Vučić sada da kaže da neće da idemo ka EU već ka Južnoj Africi, milion ljudi će da kaže: „Važi, rekao Vučić“.

Kako gledate na mogućnost ujedinjenja DS sa svim strankama koje su nastale iz nje?

- Ne vidim da je to rešenje. Bojim se da se ide u dalju distorziju DS kroz ovo što će se desiti sada, kroz izbor predsednika ili predsednice stranke. Veći deo političkog života sam proveo u DS, najviše dao i u nekom političkom smislu i dobio, ali sakupljanje po svaku cenu i guranje u isti prostor ljudi koji imaju velike ideološke razlike i dramatično velike razlike o tome šta treba raditi danas, mislim da nije rešenje. Mene ne interesuje ta neozbiljna priča o velikom ujedinjenju. Mnogi ljudi su radili neoprostive stvari prema DS, ne toliko prema saradnicima, nego biračima. Ne možete da očekujete da sednem sa nekim ko se ispod slike Zoran Đinđića mirio sa socijalistima, uz reči da smo i jedni i drugi imali svoje žrtve. Socijalisti su hteli da nas pobiju, pa su uspeli da ubiju Đinđića. Nismo se mi posvađali oko međe, ili oko devojke, nego su oni hteli da nas pobiju. Jedan klan iz te ekipe je i ubio Đinđića. Nedopustivo je da se miriš sa takvim ljudima.

Koliko vas nervira to što Aleksandar Vučić namerava da podigne spomenik Zoranu Đinđiću?

- Nerviranje nije osobina koju treba političari da gaje, a ja osećam gađenje prema toj inicijativi. To je pokušaj pranja svoje biografije i pokušaj zloupotrebe Zorana Đinđića. Veselili su se organizovano i Vučić i Nikolić i masa ljudi koji su bili vrh SRS, a sada vrh SNS, kada je Đinđić ubijen. Kada je jedna bulevar dobio ime Zorana Đinđića, Nikolić je govorio da će da se iseli i iselio se, a Vučić je prelepljivao table sa Zoranovim imenom, nalepnicama na kojima je pisalo „Bulevar Ratka Mladića“. Primera ima koliko hoćete. Moguće je da nekome dođe iz nečega u glavu, ali ne znači da možeš da banalizuješ i prljaš sećanje na neke velike ljude.

Kakva nam je medijska slika danas u Srbiji?

- Ne može da bude ista kao u vreme Slobodana Miloševića, jer se u međuvremenu pojavio internet i društvene mreže, tako da vi danas ne možete da sakrijete ništa, ali istovremeno možete i da objavite svakakvu glupost. Onda ostaje kod razumnih građana da sami procene šta je tačno. Ono što radi Vučić, za šta mu treba odati priznanje, jesto to da ima PR za laganje naroda najbolji na svetu. Ako postoji drugi svet, Gebels ludi tamo. Stanje u medijima je takvo da praktično ne postoje mediji u Srbiji, možda neke male televizije, možda neke niskotiražne novine... ali da imate medij koji ima nacionalnu pokrivenost, a da nije ovako ili onako potčinjen Aleksandru Vučiću, to ne stoji. Postoje novine koje se, pre nego što odu u prelom, šalju Vučiću na čitanje, verovatno se deo toga i piše tamo. Očigledno je da je jedan deo u Srbiji voljan da veruje u to.

Koliko Vam nedostaje Vladimir Pavićević u parlamentu?

- O nastupu NOVE na izborima je odlučivano na organima stranke. U razgovorima sa DS smo učestvovali Pavićević i ja. Tražili smo deseto, 20, 30.... mesto uvereni da će koalicija doneti barem deset odsto što bi garantovalo nama dva poslanika, a drugo mesto je bila Vesna Rakić Vodinelić koja je rekla da neće da bude poslanik. Da je bilo 27 poslanika, onda bismo imali dva poslanika. Mislim da je Pavićević rekao dosta o toj temi i da ja nemam šta tu da dodam. Njegovo učešće u parlamentu najviše nedostaje meni. Isto tako ne mislim da je doneo dobru odluku, time što se povukao. On je član stranke, ali ga nisam video 15 dana. Ne mislim da je to etika odgovornosti. Nije etika odgovornosti – nestati i otići. Nismo zadovoljni rezultatima izbora, a da li postoji pojedinačna krivica bilo koga od nas iz NOVE – ne, jer je ta kampanja vođena loše i potpuno van našeg uticaja. Odgovornost je da ako se desi neki neuspeh, ne ostaviš ekipu, nego da nastaviš dalje.

Hoće li Nišlije na razgovor sa premijerom u pet ujutru?

- Kako ga niko ne upita: „Jesi li normalan čoveče?!“ Dajte mi ijedno opravdanje političko, ekonomsko, sociološko, filozofsko, medicinsko za tako nešto. I on će da rešava probleme građana baš ujutru. Ja sam preporučio Nišlijama da oni koji se zateknu po kafićima i klubovima neka idu na te razgovore. Pošteni ljudi spavaju u to vreme, a nespavanje nije dokaz nečije vrednosti nego nečiste savesti.

SVAKA ČAST ŠAPČANIMA

Šabac je jedan od retkih lokalnih sredina na kojima SNS nije u vlasti?

- Svaka čast Šapčanima i političarima iz Šapca koji su uspeli da stvore taj ambijent, ali i tu neku predizbornu i postizbornu aritmetiku koji je uspela da odbrani Šabac od poplave naprednjaka i za to vam ovoga puta nije bila potrebna pomoć načelnika Generalštaba, jer su Šapčani sada to sami uradili. To me podseća na one slobodne gradove i dobro je da postoje takvi primeri. Deo vlasti u lokalu je i Nova stranka. Da rade loše ne bi bili deo nove vlasti. Mi smo mlada nova stranka. Mi još imamo probleme i zadovoljstva odrastanja. Dobro je što 90 odsto ljudi nikada nije bilo u strankama, loše je što im treba malo više vremena da nauče zanat. To je dobro i rastemo dobro, a u Šapcu rastemo još bolje nego u nekim drugim mestima.

INVESTICIJA U KULTURU ISPLATIVA

Za razliku od želja naprednjaka, Šabac za kulturu izdvaja sedam odsto?

- Evropski dobar prosek za kulturu je oko četiri odsto. Naš cilj je da to mora da bude blizu evropskih proseka. To je dobra investicija, jer je to duh naroda. Mi, nažalost, u Srbiji nemamo mnogo toga. Moja vlada je obezbedila projekat i sredstva za rekonstrukciju Narodnog muzeja u Beogradu. Naredna vlada je rekla da je to besmislica, ali gde su te pare. Investicija u kulturu se vraća sigurno. Retko srećem ministre u pozorištima, čak nisam video ni aktuelnog ministra kulture. Svaka čast Šapcu na tom opredeljenju.

 

Preuzeto sa: www.glaspodrinja.rs

mm

Press služba

Related Articles

Leave a Reply

Close