Koordinatorka Saveta za urbanizam Nove stranke, Ganja BajÄetić, podsećajući da pojam kiÄa obuhvata Å¡irok spektar pojava u rasponu od umetniÄkih dela, nauÄne mistifikacije, religije, muzike, arhitekture, urbanizma, turizma, do politiÄkih ucena, korupcije, ponaÅ¡anja, naÄina života i razmiÅ¡ljanja, poruÄuje da on ipak, pre svega, ima za cilj da se dodvori masovnoj populaciji.
U politiÄkom smislu kiÄ zadire u polje morala, pokazujući veoma negativan vrednosni sistem. On se danas uvukao u takoreći sve pore masovne kulture, ponaÅ¡anja i ureÄ‘enja urbanog prostora u prestonom gradu, a pokazalo se da autoritarna vlast, koju simbolizuje prvi Äovek države, predstavlja veoma dobro tlo za pojavu kiÄa, navodi BajÄetićeva.
"Takva vlast, manipuliÅ¡ući javnošću, stvara lažnu sliku demokratskog druÅ¡tva. To stvaranje privida i lažne slike je osnovna odlika kiÄa, u nameri da se Å¡to veći broj graÄ‘ana pretvori u podanike režima. Služeći se neistinama i skoro svakodnevno objavljivanjem, uznemirujućih po graÄ‘anstvo, senzacionalistiÄkih vesti, vlast ciljano stvara nesigurnost i pojavu straha kod većeg broja graÄ‘ana. NajviÅ¡i predstavnik autoritarne vlasti u svojim javnim nastupima, ne tako retko, ispoljava prezir prema populaciji, („lenji narod", „samo kuka", „sedi po kafićima", „niÅ¡ta ne radi") naruÅ¡avajući njeno moralno dostojanstvo. Uz primenu kiÄ sredstava manipuliÅ¡e patriotskim osećanjima („sve radim za naÅ¡ narod"), uvlaÄeći se u sve pore javnog života, dok u datom trenutku ne pokaže svoje destruktivno kiÄ ponaÅ¡anje u vidu narativne agresivnosti. Na drugoj strani autoritarna vlast na Äelu sa svojim idejnim tvorcem prikazuje graÄ‘anima idealno stanje u prestonici i državi („prvi smo po ekonomskim pokazateljima u regionu", „imaćete nikad bolje plate i penzije"). Pored ovog, nazovimo ga politiÄkog kiÄa, koji je prisutan u delanju prvog Äoveka države i njegovih saradnika, evidentna je pojava kiÄa u ureÄ‘enju gradskih prostora, infrastrukturi i izgradnji u prestonom gradu. Na osnovu inicijative prvog Äoveka države i njenog sprovoÄ‘enja od strane gradskih vlastodržaca, uz izostanak miÅ¡ljenja graÄ‘ana i struke, otet je nezakonito najvredniji deo javnog prostora kod savskog priobalja i pretvoren u jednu ograÄ‘enu socijalno, kulturno i prostorno izolovanu zajednicu. Postavlja se pitanje da li iko ima pravo, pa makar bio i predsednik države, da poniÅ¡ti planom potvrÄ‘enu vizuru grada, koja daje identitet gradu i pripada javnom prostoru i svim graÄ‘anima i da je ponudi sa visine malom broju graÄ‘ana", pita se ona.
PodvukavÅ¡i da su ružne previsoke zgrade, koje su kao aveti nadvisile reku, plagijat bliskoistoÄne arhitekture, izgraÄ‘ene na terenu problematiÄnog geoloÅ¡kog sastava, BajÄetićeva istiÄe i da su upravo one najveći kiÄ prestonice, dok i uÄinak gradske vlasti u dosadaÅ¡njem Å¡estogodiÅ¡njem vladanju gradom, ima sve karakteristike pomenutog.
"Vlast svoje delanje prikazuje kroz prizmu idealnog stanja, a ono je suÅ¡tinski pokriveno kozmetiÄkom maskom. Odluke koje je donela i koje donosi u sferi urbanog ureÄ‘enja prostora pokazuju u najvećem broju sluÄajeva povrÅ¡nost, nekompetentnost i neznanje. IgnoriÅ¡ući potrebe i miÅ¡ljenja graÄ‘ana i struke, glavni i jedini savetodavac gradske vlasti kada je u pitanju izgled grada i njegovi sadržaji je predsednik države (predstojeća izgradnja gondole i jarbola sa zastavom, izmeÅ¡tanje Centralne železniÄke stanice iz centra grada i pretvaranje te zgrade u Muzej srednjovekovne Srbije), koji bi uvek po povratku iz sveta prezentirao javnosti neke nove ideje (izgradnja 54 nove fontane u Beogradu, fasciniran kiÄ fontanom na Slaviji). Pod pojmom urbanistiÄkog kiÄa može se podvesti gotovo sve Å¡to je aktuelna vlast do sada uradila u urbanistiÄkom sreÄ‘ivanju grada. Izmene Generalnog urbanistiÄkog plana za prestoni grad (Å¡to je Ustav za urbanizam) prema zahtevima i željama stranih investitora, kako bi mogli da grade objekte neprimerene datim lokacijama, Äijom izgradnjom bi doÅ¡lo do naruÅ¡ivanja urbanog lika odreÄ‘enih delova grada (tzv. investitorski urbanizam), netransparentnost sklopljenih ugovora, ukidanje studije o visokim objektima, izbegavanje raspisivanja konkursa za projektovanje znaÄajnih prostora i objekata, netransparentno, gotovo privatno angažovanje „Äuvenih" stranih arhitekata, eliminiÅ¡ući skoro u potpunosti domaću struku (u Beogradu ima oko 2.500 arhitekata), zatvaranje oÄiju pred odlaženje gradnje u sivu zonu korupcije, Å¡to ima za posledicu postojanje 350.000 nelegalnih objekata, neodgovoran odnos prema oÄuvanju tragova istorijskog nasleÄ‘a koje predstavlja civilizacijsku dragocenost (predstojeća izgradnja podzemnih garaža na mestu rimskih termi iz trećeg veka na Studentskom trgu), neodgovoran odnos prema objektima koji predstavljaju kulturno nasleÄ‘e od velikog znaÄaja (ruÅ¡enje zgrade „Ikarus" u novobeogradskom bloku), devastacija ambijentalnih celina, odobrenje izgradnje megalomanskog naselja na podruÄju vodoizvoriÅ¡ta, nemanje sluha za apele stanovnika Savskog nasipa, pretvaranje slobodnih zelenih povrÅ¡ina u graÄ‘evinske parcele mimo važećih urbanistiÄkih planova, uniÅ¡tavanje biodiverziteta ukoliko se ostvari predviÄ‘ena izgradnja luke na levoj obali Dunava, poploÄavanje parkova i seÄa drveća, pretvaranje parka „Ušće" u luna park, formiranje peÅ¡aÄkih zona (20.000 m2) u centralnom gradskom jezgru, gde uglavnom stanuje starija populacija, bez pitanja da li su saglasni i koje su njihove potrebe, raskopavanje i asfaltiranje ulica viÅ¡e puta, pranje ulica pijaćom vodom, neadekvatno reÅ¡enje saobraćaja na trgu Slavija, izgradnja kose betonske platforme koja ruži Trg i niÄemu ne služi, tekuća rekonstrukcija Trga Republike bez sagledavanja sveukupnog izgleda i sadržaja trga, ukljuÄujući predviÄ‘enu zgradu Opere i baleta na mestu „Staklenca" (Ministarstvo kulture joÅ¡ nije raspisalo meÄ‘unarodni konkurs za projektovanje zgrade Opere). Tunel u bojama srpske zastave, zlatni svetleći lavirint i ogromna svetleća kapija, postavljeni u najužem gradskom jezgru, kao i ostali svetleći i preskupi novogodiÅ¡nji rekviziti, u potpunosti opravdavaju znaÄenje nemaÄke reÄi „Kitsch" Å¡to bi u prevodu po nekom lokalnom nareÄju znaÄilo „loÅ¡a roba". Postoji nada da će protivljenje graÄ‘ana kiÄu, koji je ovladao prestonim gradom, biti vidljivije, da će nestati strah i da će Å¡to veći broj graÄ‘ana ostati graÄ‘ani, a ne podanici", zakljuÄuje Älanica Saveta NOVE.
Leave a Reply