Bajčetić za NOVI blog: Mitićeva rupa - beogradska "ukleta lokacija"

Bajčetić za NOVI blog: Mitićeva rupa – beogradska “ukleta lokacija”

Od davnina postoji gradska legenda o Mitićevoj rupi, kao „ukletoj lokaciji“. Pre više od osamdeset godina, beogradski  trgovac Vlada Mitić nameravao je da na mestu poznate kafane  „Rudničanin“, na uglu ulica kralja Milana i Beogradske, sagradi poslovni objekat,  robnu  kuću  „Mitić“. Tadašnji uvaženi arhitekta Miladin Prljević, projektant palate Albanija, uradio je projekat robne kuće u vidubmonumentalnog stepenastog nebodera u art deco stilu,višeg od palate Albanija. Početak  Drugog svetskog  rata  zaustavio  je  započetu  gradnju  i  umesto  velelepnog  zdanja,  ostala  je iskopana temeljna  jama, u  narodu  nazvana  „Mitićeva rupa“.  U  isto to vreme  i  iz  istih razloga  ostao  je neizgrađen neboder, palata „Teokarević“, na mestu današnje Beograđnke, projektovan od strane ruskog arhitekte Grigorija Samojlova.   Tokom prošlog  vremena  bilo je  dosta  pokušaja da se na lokaciji   Mitićeve  rupe  nešto  sagradi  i to na  osnovu   prethodnih  raspisivanja  nekoliko  javnih arhitektonskih konkursa, čija rešenja se nikada nisu  realizovala. Početkom  osamdesetih  godina dvadesetog veka, na toj lokaciji je uređen park sa sunčanim satom, po rešenju arhitekte Bogdana Bogdanovića,  tadašnjeg   gradonačenika  Beograda.  Krajem  istog  veka,  park  je bio devastiran, sunčani  sat  je  bio  uklonjen,  radi izgradnje Dafiment banke, od čije se izgradnje odustalo, da bi početkom 2003.godine pomenuta lokacija ponovo postala gradski park.

Ovih martovskih dana, gradska vlast je stavila na javni uvid „Plan detaljne  regulacije za  područje između ulica kralja Milana, Beogradske, Njegoševe i Svetozara Markovića, gradska opština Vračar“. Predmetna  lokacija,  koja se nalazi u okviru  područja  prethodno zaštićene celine „Istočni Vračar“, ima zaštićene kulturne spomenike:  kuću Josifa Šojata u ulici kralja Milutina br.33,  značajno  delo arhitekte Milana Zlokovića iz 1927.godine  i Državnu  zgradu  hemijske  laboratorije  u Njegoševoj ulici br.12 iz 1882.godine. U izloženom Planu je posebno naglašeno da su ciljevi „implementacija dalja   razrada   prvonagrađenog    konkursnog    rešenja    anketnog    konkursa   za   urbanističko arhitektonsko  rešenje   područja  Trga  Slavija  i  okolnih  blokova  u  Beogradu   iz  2005. godine „Prema Planu,  deo bloka 10, oznaka  M1  ( parkovska površina Mitićeve rupe)   predstavlja   jedini potencijal za novu izgradnju  površine oko 7000m2. Umesto  javne  zelene  površine   i  dva dečija igrališta, koji  zauzimaju  najveći  deo  Mitićeve  rupe,  kao  i nekoliko stanbenih  objekata,  na  toj lokaciji predviđena je izgradnja mešovitih gradskih centara za stanovanje i  komercijalne namene sa   kulturnim   sadržajima   i   pratećim  uslugama   ( kafei,   restorani ).    Maksimalna   spratnost zone  je  P+7+Ps.  Za  blok  10 predviđeno  je obavezno  raspisivanje  javnog   konkursa  za  idejno rešenje novoplanirane izgradnje.Proces restitucije za privatne parcele na području Mitićeve rupe, nacionalizovane   posle   Drugog  svetskog  rata,  još  uvek  traje;   još  se  pouzdano  ne  zna   ime investitora , „podobnog“ gradskoj  vlasti , koji bi morao sa potomcima  nekadašnjih  vlasnika   da reguliše odnose u pogledu vlasništva  nad zemljištem.

Vest o javnom uvidu u Plan za izgradnju na lokaciji Mitićeve rupe, podelila  je  javnost i deo struke. Neki  urbanisti  podsećaju  da  je taj  prostor   od   davnina  građevinsko  zemljište  predviđeno  za izgradnju urbanog jezgra, te bi podizanje visokih objekata konačno zaokružiloTrg Slaviju.Nasuprot  mišljenju dela struke,  neka  građanska  udruženja  skupljaju  potpise građana za peticiju Gradskoj upravi , da se postojeći park sačuva, kao  jedna  od  retkih  preostalih  zelenih površina na Vračaru.

Danas se tendencije u urbanom planiranju razlikuju u odnosu na doba kad je beogradski  trgovac Vlada   Mitić  hteo   da   gradi  monumentalni   neboder. Savremeni   razvoj   grada,  u  uslovima preizgrađenosti  urbanog prostora i saobraćajnih problema, zahteva stvaranje zdravog gradskog jezgra,  uz  poštovanje  ekoloških  principa.  Shodno  takvom  promišljanju,  predmetnoj  lokacijipoznatoj kao Mitićeva rupa,  ne treba oduzimati  zelenu parkovsku površinu, naprotiv  treba  je obogatiti novim rastinjem i sadržajima za dobrobit građana.

Kosa betonska ploča na Trgu Slavija, namenjena zadražvanju građana radi pogleda na besmislenu fontanu,  je promašenu  investicija sigurno   ne   može   zameniti   boravak  građana  na  zelenom   parkovskom   ostrvu  između  ulica Njegoševe,   Beogradske   i   kralja  Milana, dragocenom   za   kvalitet   života   i   igru  najmalađih. Arhitekta  prof. Bogdan  Bogdanović  je u knjizi „Mali urbanizam“ odavno objasnio  kako se malim sredstvima   može   ulepšati   grad  i  život  u njemu:   zasađenim  drvetom,  žbunom,  travnjakom, spomenikom po meri  čoveka,  popločanom stazom,  obnovljenom fasadom.

U civilizovanim i  demokratski  uređenim zemljama,  razgovori  između  građana  i vlasti  o uređenju  delova  gradskih prostora, vode se pre nego što se donesu planovi.

Ljubinka Ganja Bajčetić dia

Članica Saveta Nove stranke     

 

mm

Press služba

Related Articles

Leave a Reply

Close