Od davnina postoji gradska legenda o Mitićevoj rupi, kao „ukletoj lokaciji“. Pre više od osamdeset godina, beogradski trgovac Vlada Mitić nameravao je da na mestu poznate kafane „Rudničanin“, na uglu ulica kralja Milana i Beogradske, sagradi poslovni objekat, robnu kuću „Mitić“. Tadašnji uvaženi arhitekta Miladin Prljević, projektant palate Albanija, uradio je projekat robne kuće u vidubmonumentalnog stepenastog nebodera u art deco stilu,višeg od palate Albanija. Početak Drugog svetskog rata zaustavio je započetu gradnju i umesto velelepnog zdanja, ostala je iskopana temeljna jama, u narodu nazvana „Mitićeva rupa“. U isto to vreme i iz istih razloga ostao je neizgrađen neboder, palata „Teokarević“, na mestu današnje Beograđnke, projektovan od strane ruskog arhitekte Grigorija Samojlova. Tokom prošlog vremena bilo je dosta pokušaja da se na lokaciji Mitićeve rupe nešto sagradi i to na osnovu prethodnih raspisivanja nekoliko javnih arhitektonskih konkursa, čija rešenja se nikada nisu realizovala. Početkom osamdesetih godina dvadesetog veka, na toj lokaciji je uređen park sa sunčanim satom, po rešenju arhitekte Bogdana Bogdanovića, tadašnjeg gradonačenika Beograda. Krajem istog veka, park je bio devastiran, sunčani sat je bio uklonjen, radi izgradnje Dafiment banke, od čije se izgradnje odustalo, da bi početkom 2003.godine pomenuta lokacija ponovo postala gradski park.
Ovih martovskih dana, gradska vlast je stavila na javni uvid „Plan detaljne regulacije za područje između ulica kralja Milana, Beogradske, Njegoševe i Svetozara Markovića, gradska opština Vračar“. Predmetna lokacija, koja se nalazi u okviru područja prethodno zaštićene celine „Istočni Vračar“, ima zaštićene kulturne spomenike: kuću Josifa Šojata u ulici kralja Milutina br.33, značajno delo arhitekte Milana Zlokovića iz 1927.godine i Državnu zgradu hemijske laboratorije u Njegoševoj ulici br.12 iz 1882.godine. U izloženom Planu je posebno naglašeno da su ciljevi „implementacija dalja razrada prvonagrađenog konkursnog rešenja anketnog konkursa za urbanističko arhitektonsko rešenje područja Trga Slavija i okolnih blokova u Beogradu iz 2005. godine „Prema Planu, deo bloka 10, oznaka M1 ( parkovska površina Mitićeve rupe) predstavlja jedini potencijal za novu izgradnju površine oko 7000m2. Umesto javne zelene površine i dva dečija igrališta, koji zauzimaju najveći deo Mitićeve rupe, kao i nekoliko stanbenih objekata, na toj lokaciji predviđena je izgradnja mešovitih gradskih centara za stanovanje i komercijalne namene sa kulturnim sadržajima i pratećim uslugama ( kafei, restorani ). Maksimalna spratnost zone je P+7+Ps. Za blok 10 predviđeno je obavezno raspisivanje javnog konkursa za idejno rešenje novoplanirane izgradnje.Proces restitucije za privatne parcele na području Mitićeve rupe, nacionalizovane posle Drugog svetskog rata, još uvek traje; još se pouzdano ne zna ime investitora , „podobnog“ gradskoj vlasti , koji bi morao sa potomcima nekadašnjih vlasnika da reguliše odnose u pogledu vlasništva nad zemljištem.
Vest o javnom uvidu u Plan za izgradnju na lokaciji Mitićeve rupe, podelila je javnost i deo struke. Neki urbanisti podsećaju da je taj prostor od davnina građevinsko zemljište predviđeno za izgradnju urbanog jezgra, te bi podizanje visokih objekata konačno zaokružiloTrg Slaviju.Nasuprot mišljenju dela struke, neka građanska udruženja skupljaju potpise građana za peticiju Gradskoj upravi , da se postojeći park sačuva, kao jedna od retkih preostalih zelenih površina na Vračaru.
Danas se tendencije u urbanom planiranju razlikuju u odnosu na doba kad je beogradski trgovac Vlada Mitić hteo da gradi monumentalni neboder. Savremeni razvoj grada, u uslovima preizgrađenosti urbanog prostora i saobraćajnih problema, zahteva stvaranje zdravog gradskog jezgra, uz poštovanje ekoloških principa. Shodno takvom promišljanju, predmetnoj lokaciji, poznatoj kao Mitićeva rupa, ne treba oduzimati zelenu parkovsku površinu, naprotiv treba je obogatiti novim rastinjem i sadržajima za dobrobit građana.
Kosa betonska ploča na Trgu Slavija, namenjena zadražvanju građana radi pogleda na besmislenu fontanu, je promašenu investicija sigurno ne može zameniti boravak građana na zelenom parkovskom ostrvu između ulica Njegoševe, Beogradske i kralja Milana, dragocenom za kvalitet života i igru najmalađih. Arhitekta prof. Bogdan Bogdanović je u knjizi „Mali urbanizam“ odavno objasnio kako se malim sredstvima može ulepšati grad i život u njemu: zasađenim drvetom, žbunom, travnjakom, spomenikom po meri čoveka, popločanom stazom, obnovljenom fasadom.
U civilizovanim i demokratski uređenim zemljama, razgovori između građana i vlasti o uređenju delova gradskih prostora, vode se pre nego što se donesu planovi.
Ljubinka Ganja Bajčetić dia
Članica Saveta Nove stranke
Leave a Reply