Bajčetićeva za NOVI blog: Zarobljena veduta u srcu prestonice

Bajčetićeva za NOVI blog: Zarobljena veduta u srcu prestonice

Predizborna scena prestonog grada nedavno je obogaćena javnom izjavom glavnog gradskog urbaniste, da će grad obezbediti finansijska sredstva za izgradnju novog lika Terazijske terase, kao najznačajnijeg segmenta kulturno istorijske celine zvane Terazije, koje je krajem januara tekuce godine, sa zakašnjenjem od šezdeset godina, upisano u katalog kulturnih dobara prestonice.

“Stvaranjem jedne goleme, kompaktne terase u vezi sa ravninom Terazija, dobijen je dragoceni prostor usred grada”, napisao je arhitekta Nikola Dobrović 1930 godine , povodom završenog medjunarodnog konkursa, na kome je pobedilo njegovo urbanističko rešenje Terazijske padine, pri čemu je polje padine bilo produženo do savskog priobalja. Prihvaćen od stručne javnosti kao idejni tvorac koncepta Terazijske terase, Dobrovićeva pobednička ideja postala je uzor generacijama budućih arhitekata i urbanista za promišljanja o rešenjima uređenja Terazijske padine. Ta tema je, pre više od jednog veka privlačila pažnju i stranih arhitekata, te postoje prostorna rešenja iz 1912 godine belgijskog arhitekte Albana Šambona I dvojice bečkih arhitekata Oto Šentala i Emila Hopea iz 1921 godine, čije se fotografije crteža čuvaju u Narodnoj biblioteci Srbije. Potom su se ređali javni konkursi 1991, 1998 i 2008 godine, na kojima su nosioci pobedničkih rešenja bili domaći autori.

Sva različita arhitektonsko urbanistička rešenja imala su jedan isti zajednički stav i viziju njihovih autora, a to su bile slobodne vizure od Terazija do savske obale, kao najveća vrednost Terazijske terase. Taj dragoceni vidikovac je od davnina inspirisao, kako arhitekte i urbaniste tako i vlastodršce, da urede Terazijsku terasu sa koje se pružala veduta ka reci i mostovima.

I dogodio se “Beograd na vodi”, čijoj izgradnji je prethodio niz nezakonitih postupaka od strane gradske vlasti pod patronatom predsednika države. U toku 2014 godine donate su odluke o ukidanju studije o o visokim objektima i o izmeni Generalnog urbanističkog plana Beograda do 2021 godine, što je bila uvertira za izhitreno izglasavanje “leks specialisa” za “Beograd na vodi,” kao projekta od posebnog značaja za državu i prestoni grad. Sledilo je nasilno i nezakonito rušenje u Hercegovačkoj ulici, poklanjanje stotina hektara zemljišta savskog priobalja i nezakonito ustupanje niza zaštićenih vrednih zdanja na besplatno korišćenje stranom partneru. Izgradnja visokih stanbeno poslovnih objekata na savskoj obali, u potpunosti je obesmislila ideje i promišljanja generacija arhitekata i urbanista, da se sa Terazijskog platoa otvori jedinstvena slobodna vizura prema savskom priobalju. Kada građanin stupi na plato između hotela “Moskva” i hotela “Balkan” ili pristupi na ugao Kameničke ulice i Zelenog venca, videće skaradna i čudovišna zdanja koja su svojim volumenom “zazidala” reku, čime je uništena najveća vrednost Terazijske padine. Dobrovićevo kaskadno spuštanje terase do savskog priobalja više nema značaja, jer se veduta završava na visokim zgradama Beograda na vodi.

Najveći promoteri ovog plagijatorskog bliskoistočnog urbaniteta bili su bivši gradonačelnik i sadašnji predsednik države, nemajući sluha za protivljenja struke i građana. U demokratskim državama urbani razvoj grada je saglasje struke, građana i politike. U maniru predizbornog marketinga, za predsednika države Beograd na vodi je “najlepše naselje u jugoistočnoj Evropi”, što pokazuje da prethodna definicija urbanog razvoja ostaje samo definicija. Zar su bilo kakvi interesi važniji od identiteta jednog od najdragocenijih mesta u srcu prestonice, a to je Terazijska terasa!

Glavni gradski urbanista u svojoj nedavno datoj izjavi, naglasio je da se neće raspisivati novi urbanističko arhitektonski konkurs za uređenje Terazijske terase, već da će grad izabrati između dva nagrađena rešenja iz 1998 i 2008 godine , čiji su autori beogradski arhitekti. Ova izjava dovodi u pitanje instituciju javnog konkursa, s obzirom da uslovi od pre 22 i 12 godina nisu isti u odnosu na današnje. Izgradnjom Beograda na vodi, Terazijska terasa se prostire od Terazija do ulice Kraljice Natalije, jer spuštanje do Save više nema značaja. Novi arhitektonsko urbanistički konkurs mora da se raspiše, kako zbog promene uslova,tako i zbog samog značaja Terazijske terase, koja se nalazi u sastavu kulturno istorijske celine zvane Terazije.

Autor teksta za NOVI blog je Ganja Bajčetić, članica Saveta Nove stranke.

mm

Press služba

Related Articles

Leave a Reply

Close