Odbornica Nove stranke u SkupÅ¡tini grada Beograda Aleksandra Hristić obaveÅ¡tava javnost, a upozorava vlast, da poklanjanje novca, zemljiÅ¡ta i fabrike u BariÄu kineskoj kompaniji za proizvodnju auto komponenti, u sklopu formiranja Slobodne zone Beograda, jeste Å¡tetoÄinsko ponaÅ¡anje aktuelnih vlastodržaca kojim se opet, po ko zna koji put, ugrožava javni interes.
Nacrt okvirnog Ugovora o investiranju koji je usvojen na Skupštini opštine Obrenovac 28. jula 2015. godine između Republike Srbije, Grada Beograda, Gradske opštine Obrenovac i Mei Ta Europe d.o.o. sa sedištem u Obrenovcu i MEI TA INDUSTRIAL CO. LTD, još jedan je primer, navodi odbornica Hristić, već ustaljene prakse aktuelnih vlastodržaca da nejasnim ugovorima manipulišu državnom svojinom i javnim interesom:
- Ovaj Nacrt predviÄ‘a prenos prava svojine nad zemljiÅ¡tem na investitora (40 ha), ustupanje bez nadoknade kompletne infrastrukture nekadaÅ¡nje fabrike Prva Iskra BariÄ, korišćenje vode, kanalizacije i usluge odnoÅ¡enja smeća bez naknade u periodu od tri godine, izradu ekoloÅ¡ke studije i remedijaciju zemljiÅ¡ta ukoliko se pokaže da se zemljiÅ¡te mora oÄistiti... Naravno, bez jasno definisane cifre koliko će sve to da koÅ¡ta nas graÄ‘ane i kakav je, ekonomski izražen, interes i države i Beograda i Obrenovca da se upuÅ¡taju u ovakav poduhvat. Bez toga, ovo nije niÅ¡ta drugo do flagrantni pokazatelj bahatosti vladajuće većine i nedomaćinskog rukovoÄ‘enja državnom svojinom.
Kako je Hristićeva objasnila, usvojenim Nacrtom insvestitor se obavezuje da će u realizaciju projekta uložiti 60 miliona evra u roku od 5 godina, a Republika Srbija investiciju mora da podrži sa 35 odsto finansijskog podsticaja u odnosu na ukupnu investiciju. Takođe, okvirnim ugovorom uopšte nije definisan pojam ukupne investicije, tj. da li će se sva ulaganja sa srpske strane (poklanjanje 40ha zemljišta, davanje besplatnih komunalnih usluga u periodu od tri godine, izrada ekološke studije i eventualna remedijaciju zemljišta, itd) tretirati kao deo investicije, što bi nesumnjivo moralo da se tretira kao investicija imajući u vidu vrednost svega što Republika Srbija, Grad Beograd i GO Obrenovac treba da urade. Ukoliko bi ukupna investicija obuhvatala i davanja sa srpske strane, 35 odsto finansijskog podsticaja bi moglo da ispadne mnogo više od oko 21 milion evra koliki bi bio podsticaj da se investicijom smatra samo davanje stranog investitora.
- Prema predlogu Ugovora sa kineskim investitorom, jedini uslovi su ulaganje od 60 miliona evra u prvih pet godina i zaposlenje 770 radnika. Dalje, ekonomska opravdanost ovakvog projekta se bez ikakvog valjano navedenog utemeljenja objaÅ¡njava time da OpÅ¡tina „oÄekuje“ da će se u drugih pet godina otvoriti joÅ¡ 600 radnih mesta! Ni reÄi o tome kolika je predviÄ‘ena zarada opÅ¡tine Obrenovac, a kolika Republike Srbije na godiÅ¡njem nivou, kao ni to koliko će poreske obveznike koÅ¡tati zapoÅ¡ljavanje 770 radnika – istakla je odbornica NOVE i dodala da nisu date Äak ni osnovne ekoloÅ¡ke pretpostavke, na primer koja će tehnologija uopÅ¡te biti primenjivana i na koji naÄin će se tretirati izlivanje otpadnih voda u Savu.
Prema miÅ¡ljenju odbornice Hristić, sporna je i odredba o eventualnom raskidu Ugovora „po kojoj Ugovor može da se raskine u roku od 30 dana od pismenog obaveÅ¡tenja bez prava ugovornih strana na žalbu ili tužbu za bilo kakvu Å¡tetu ili gubitak“. Naime, ovakva odredba o raskidu „investicionog okvirnog ugovora“ je vrlo neozbiljna i stvara situaciju u kojoj Republika Srbija, Grad Bograd ili GO Obrenovac mogu da pretrpe Å¡tetu a da nemaju uopÅ¡te mogućnost da traže naknadu od investitora. Tako, prema reÄima Hristićeve, država može da da 40 ha zemljiÅ¡ta, prenese vlasniÅ¡tvo na investitora, a da investitorska firma posle tri meseca raskine ugovor iz ko zna kakvih razloga i da pritom Republika Srbija ne može da vrati zemlju i nadoknadi sve ono Å¡to je uradila po okvirnom investicionom ugovoru.
- Osim zapoÅ¡ljavanja, investitor se ne obavezuje ni na Å¡ta drugo. A Äak je i to upitno: obaveza zapoÅ¡ljavanja se propisuje na samo deset godina, a i ne precizira se da to nužno moraju biti graÄ‘ani Srbije. Odnosno, to vrlo lako može da bude i „uvozna“ radna snaga, jer ako nekome poklonite zemlju i fabrike, onda je potpuno jasno da taj neko može na svojoj zemlji da radi Å¡ta hoće i zapoÅ¡ljava koga on hoće. Da li sve ovo znaÄi da Slobodna zona Beograda, koja je usvojena na sednici SkupÅ¡tine grada 30. jula 2015. godine, služi kako bi srpsko zemljiÅ¡te slobodno poklanjalo – upitala je Hristićeva.
Leave a Reply