Nije li, ipak, previÅ¡e Å¡to moramo da znamo da Aleksandar VuÄić pre neki dan „nije doÅ¡ao na posao, a nikom se nije javio“?
Nije li preteško breme za svakog građanina to što se svaki javni nastup premijera pretvara u državni incident?
Nije li, za ovu i ovakvu državu, previÅ¡e laskavo da bude lider u regionu po broju atentata, državnih udara, ubistava, izdajnika itd – a sve sudski nereÅ¡enih – obraÄunato po glavi stanovnika?
Nije li baš dobra sprdnja imati za predsednicu Skupštine osobu koja ne haje za parlamentarna pravila, nego samo za mig vođe?
Nije li, svemu uprkos, besprizorno imati za ministra unutraÅ¡njih poslova doktora neuspeÅ¡nih inscenacija i nereÅ¡enih kriminalnih sluÄajeva, koji se predstavlja kao doktor nauka?
Nije li postalo neizdrživo sa utišanim medijima koji prikazuju neke lažne živote u imaginarnoj zemlji?
Nije li Äisti bezobrazluk osnovati ustavnu komisiju da bi se o Ustavu istrajno, stoiÄki ćutalo?
Nije li, možda, prevrÅ¡ilo Å¡to je kriviÄna istraga ruÅ¡enja u Savamali beznadežno zapala u Bermudski trougao meÄ‘u fantomskim ruÅ¡iteljima, policijom i tužilaÅ¡tvom?
Nije li teška sramota što neke sudije dobijaju kredite po povlašćenim uslovima, a onda sude u sporovima građana sa involviranim bankama?
Nije li dosta važnog koÄenja i recitacija o poglavljima koja se, ako su otvorena, neće zatvoriti, a ako su zatvorena – otvoriće se uz tajnu Å¡ifru, nepoznatu nama, obiÄnim smrtnicima?
Nije li previÅ¡e ofucanog preglumljivanja samozvanih interesno organizovanih analitiÄara i komentatora o sumornoj svakidaÅ¡njici?
Nije li pravi-pravcati blam nazivati pijano-vrišteći hepening na sajmištu Sajmom knjiga?
Nije li makar ponižavajuće Å¡to će penzije najzad „porasti“ toliko da se može kupiti celih deset kutija Å¡ibica meseÄno?
Odista – nije li nam dosta?
Nije! Svakodnevnih incidenata nam dajte – i tako nemamo pristojnih lekara, uÄitelja, puteva, stanova, a o atomskoj bombi i da ne govorimo. Izdajnikâ nam dajte! Zovite Skota Skatom, pa ga onda valjajte po tabloidima kao skota – od toga nam je svima lakÅ¡e! Nemamo hleba – super, dajte nam igara – svejedno je kakvih i sa Äim (kim) – oružjem, atentatorima, starletama, ubistvima, Vladom u kasarni, vojnim vežbama i sa levim i sa desnim, samo dajte – sve je dobro samo da ne koÅ¡ta niÅ¡ta ili malo (iako koÅ¡ta previÅ¡e). Užirene „vladajuće“ poslanike nam medijski približite, pa njih nam nikad nije dosta, milina ih je sluÅ¡ati, joÅ¡ veće je uživanje gledati! Uprljajte sve Äega se dotaknete – to tako prija duÅ¡i, a i prava je stvar za vaspitanje „naÅ¡e dece“! JoÅ¡ svakojakog Ä‘ubreta pobacajte po nama, nije nam dosta, joÅ¡ nam nije dosta, izgleda da nam nikad neće biti dosta, jer Srbija ima najjeftinije deponije u Evropi, a dozvole se ionako dobijaju mejlom ili i nisu potrebne – kad je odreÄ‘eno Ä‘ubre u pitanju. E-upravu nam hitno dajte, naroÄito tamo gde nema provajdera, pa to je pravi totem za nas prvobitne ljude! To – toteme nam dajte – niti jedu, niti piju, toalet i tuÅ¡ su njima Äisti viÅ¡ak, rade tako Å¡to se hudožestveno koÄe, prema lažima su indiferentni, a koruptivni su već samim tim Å¡to postoje! Nije loÅ¡a ni noć veÅ¡tica (i veÅ¡taca)! Dajte odmah, sutra ovde i tako ne postoji.
Autorka: Vesna Rakić-Vodinelić, predsednica Saveta NOVE
Preuzeto sa: www.pescanik.net
Leave a Reply