Povodom MeÄ‘unarodnog dana osoba sa invaliditetom, ministar za rad, zapoÅ¡ljavanje, boraÄka i socijalna pitanja izjavio je da se samo odgovornim pristupom i posvećenošću može doprineti ukljuÄivanju osoba sa invaliditetom u sve segmente života, posebno u proces rada, te da je zadatak države da unapredi njihov položaj u druÅ¡tvu i uslove za zapoÅ¡ljavanje.
U skladu sa navedenim Nova – Da se struka pita ukazuje na krupne nedostatke u vidu nedoreÄenosti i protivreÄnosti naÅ¡eg Zakona o radu kada su u pitanju zaposlene osobe sa invaliditetom, a koje, Å¡taviÅ¡e, Zakon o radu stavlja u pojedinim sluÄajevima u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale zaposlene.
U važećem Zakonu o radu predviÄ‘eno je da ako poslodavac ne može zaposlenoj osobi sa invaliditetom da obezbedi odgovarajući posao ta osoba se smatra viÅ¡kom zaposlenih, te mu kao takvom može prestati radni odnos, a Å¡to je potpuno protivreÄno i odudara od odredbe iz Älana 101 Zakona o radu u kojoj je propisano da je poslodavac dužan da obezbedi obavaljanje poslova osobi sa invaliditetom u skladu sa njenom radnom sposobnošću.
Prema tome, ako je poslodavac po slovu zakona dužan da zaposlenoj osobi sa invaliditetom obezbedi odgovarajući posao, onda je odredba po kojoj poslodavac može osobi sa invaliditetom dati otkaz ugovora o radu i proglasiti je viÅ¡kom zaposlenih, ako ne može da mu obezbedi odgovarajući posao, potpuno protivreÄna ustanovljenoj dužnosti poslodavca da zaposlenoj osobi sa invaliditetom obezbedi odgovarajući posao, jer navedeno Zakon o radu nije normirao kao mogućnost poslodavca već kao njegovu dužnost, te je ovakvo zakonsko reÅ¡enje potpuno pravno neprihvatljivo i predstavlja svojevrsnu pravnu antinomiju koja je neodrživa.
Poslodavci se moraju maksimalno podstaći da premeste osobu sa invaliditetom na odgovarajući posao, a ne da im se dozvoljavaju naÄini kako da se zaposlenih osoba sa invaliditetom Å¡to lakÅ¡e oslobode, jer nije dovoljno da država stimuliÅ¡e zapoÅ¡ljavanje lica sa invalididtetom, a po istom principu ne stimuliÅ¡e poslodavce da oÄuvaju zaposlene osobe sa invaliditetom u radnom odnosu.
NaÅ¡ Zakon o radu predviÄ‘a joÅ¡ jedan paradoks kada su u pitanju osobe sa invaliditetom, a koji se ogleda u Äinjenici da su osobe sa invaliditetom, kada su u pitanju viÅ¡kovi zaposlenih, stavljeni u nepovoljniji položaj od ostalih zaposlenih.
Naime, kod viÅ¡kova zaposlenih nakon prestanka radnog odnosa, na istim poslovima na kojima su ta lica proglaÅ¡ena viÅ¡kom, poslodavac ne može da zaposli drugo lice u roku od tri meseca od dana prestanka radnog odnosa, osim ako je u pitanju osoba sa invaliditetom kome je dao otkaz kao viÅ¡ku zaposlenih, u kom sluÄaju ta zabrana zapoÅ¡ljavanja ne važi.
U konkretnom sluÄaju diskriminisani su invalidi sa preostalom radnom sposobnošću, jer nemaju iste Å¡anse u istoj situaciji kao i drugi zaposleni koji su viÅ¡ak, a koji bi se mogli vratiti na posao kod istog poslodavca, Äak sa prioritetnim pravom zaposlenja, ako se takva potreba ukaže.
Nova – Da se struka pita zalaže se za izmene Zakona o radu u pogledu zaÅ¡tite prava osoba sa invaliditetom, a kojim izmenama će se osobe sa invaliditetom i u ovom pogledu staviti u ravnopravan položaj sa ostalim zaposlenima i kojima će se zaÅ¡tita osoba sa invaliditetom ostvarivati na potpun, sveobuhvatan i usklaÄ‘en naÄin, a mogućnosti zloupotrebe zakona prema tim licima eliminisati ili svesti na najmanju moguću meru.
Advokat Milan Äurić, Älan Pravnog saveta Nove D2SP
Leave a Reply