Pojednostavljena priÄa o nastanku gradova je da je prvo negde blizu reke postojao jedan put, pa drugi - dakle raskrsnica, onda je tu nikla prodavnica ili kafana, pa druga prodavnica, pa crkva, pa stambena kuća, pa onda ostalo... i kraj priÄe je da su danas gradovi mesta najrazliÄitijih vidova razmene roba i usluga meÄ‘u ljudima. Å to je bogatiji spektar te razmene, to je grad atraktivniji, pa prema tome i profitabilniji. Ta razmena se transformiÅ¡e kroz vreme, menjaju se ponuda i potrebe, pa i zbog toga konaÄna slika grada nikada nije onakva kakva je na poÄetku zamiÅ¡ljana - u tom procesu ljudi se sete nekih novih mogućnosti, vreme donese neke nove potrebe, pa i tržiÅ¡te donosi neka nova pravila. Proces razvoja gradova je, prema tome, jedan složen spoj reda i spontanosti koje donosi svakodnevni život.
Red bi bili svi principi na kojima je bazirano urbanistiÄko reÅ¡enje izgradnje jednog grada - Å¡to ih je manje i Å¡to su jasniji, to su bolji i jednostavniji za primenu. Koliko su dobri i jednostavni za primenu, proverava se kroz crteže i brojeve, koji ilustruju formu i sliku grada i definiÅ¡u buduće kapacitete, troÅ¡kove i ekonomske efekte. Taj deo posla obavljaju urbanisti. To Å¡to mi urbanisti osmislimo, nacrtamo kao planove, a njih bi posle trebalo svi zajedno da diskutujemo i usvajamo. Na kraju se prema naÅ¡im planovima gradi i ureÄ‘uje prostor. A u tom prostoru posle žive pravi ljudi!
Spontanost donose sve složeniji ljudski odnosi, sve intenzivnija razmena i velika podela na kulturne podgrupe, koje meÄ‘u sobom imaju sve manje dodirnih taÄaka... u stvari je reÄ o velikom broju nezavisnih mikrokosmosa - penzioneri nemaju niÅ¡ta zajedniÄko sa mladim hakerima, fudbalski fanovi se nigde ne susreću sa mladim slikarima, rol masteri ne znaju niÅ¡ta o jazz frikovima, kamiondžije žive bez saznanja o tome Å¡ta rade i žele klasiÄni muziÄari.. i tako dalje... Drugim reÄima, urbani svet se podelio u paralelne kanale, pri Äemu su oni toliko specifiÄni i razliÄiti kao da se radi o razliÄitim vrstama.. i onda istraživaÄi trendova, ili Äešće nazivani mind-spies kažu da se savremena urbana civilizacija sastoji od sklopova razliÄitih podkultura, a sve zajedno objaÅ¡njavaju prikladnim terminom - mindsets!
Mindset je mentalni sklop i sistem kodeksa svakodnevnog urbanog života koji su zajedniÄki brojnim i sve brojnijim ograniÄenim interesnim grupama... a te grupe su, gle sad, mali delovi ukupne ljudske zajednice - znaÄi, one su, u stvari, jako jako mnogo razliÄitih kulturnih manjina! U svakodnevnom životu zato ima vrlo mnogo specifiÄnih tema o kojima se može odluÄivati samo unutar tih manjina i to kvalifikovano samo po njihovim kriterijumima! IzmeÄ‘u ovih tema, bez obzira Å¡to se one Äesto dodiruju i prepliću, postoje i neprelazne granice, kao Å¡to postoje izmeÄ‘u razliÄitih interesnih grupa i specifiÄnih mindset-ova!
Zato mi kad crtamo planove ne možemo viÅ¡e da planiramo globalne zajednice, univerzalnu kulturu, zajedniÄke potrebe, ili bilo Å¡ta sliÄno, već moramo da predvidimo najbolju moguću budućnost za sve mindset-ove, da budemo viÅ¡eslojno senzibilni i uzmemo u obzir sve potrebe razliÄitih grupa i ljudi, njihove posebne kulture, ekonomske mogućnosti, druÅ¡tveni život, saobraćaj koji će da se razvije - drugim reÄima moramo da budemo i sociolozi i ekonomisti i psiholozi i saobraćajci i pravnici i kreativci i svaÅ¡ta neÅ¡to. NaÅ¡a profesija je zato komplikovana, i osim Å¡to nikome sa strane ne možemo baÅ¡ dobro da objasnimo Äime se to u stvari bavimo, ona je i prema zvaniÄnoj skali UN, najsloženija od svih klasifikovanih disciplina.
Pa ipak, i takvi kakvi smo, nismo nikad uspeli da bar jednu tajnu prostora utuvimo u glave ljudi koji vladaju državom. Valjda je zato kod nas Äitav proces urbanizacije gurnut u neformalnu deregulaciju, kad je za vlast moguće sve, a za narod niÅ¡ta, kad se planovi i mogu i ne moraju raditi, a ako se i rade, mogu se raditi i proizvoljno i bilo kako i može ih raditi bilo ko. Drugim reÄima, vlast je ubedila narod da urbanizam nikome ni ne treba i druÅ¡tvo se odreklo svog uÄešća u osmiÅ¡ljavanju i ureÄ‘ivanju prostornih odnosa i svojih života. I vlast sada sasvim sama, sasvim centralizovano i diskreciono ureÄ‘uje naÅ¡u urbanistiÄku praksu.
Neke ružne kule u Savskom amfiteatru grade na pogreÅ¡an naÄin, na pogreÅ¡nom mestu, loÅ¡e projektovane i na raÄun graÄ‘ana, uprkos negodovanju javnosti. Rasprodaju svojim drugarima obale reka. Gigantsku peÅ¡aÄku zonu od centra Beograda prave potpuno nasumice, bez ikakvih provera posledica po život graÄ‘ana i saobraćaj u gradu. Spremaju se da grade neku privrednu zonu i pogon nasred vodoizvoriÅ¡ta. Hoće da sruÅ¡e hipodrom i izgrade poslovne zgrade. UniÅ¡tiće ogromnu oazu netaknute prirode i sva staniÅ¡ta ptica jer im je palo na pamet da baÅ¡ tu izgrade novo pristaniÅ¡te.
U stvari su voÄ‘a liÄno i banda Malih prevaranata postali naÅ¡i novi urbanisti i reÅ¡ili da budu vizionari i da sami prave neke svoje nove prostore, za sebe i neke druge nove ljude, ne za nas. Oni su poverovali da su baÅ¡ oni merodavni sociolozi, ekonomisti, psiholozi, saobraćajci, pravnici i kreativci i da mogu nesmetano da projektuju celu budućnost i život za te svoje nove druge ljude, a da ćemo i mi, hteli ne hteli, vremenom i sami postati ti novi drugi njihovi ljudi.
Još gore, oni su, sa praktikovanja tog samo svog novog diskrecionog urbanizma, prešli i direktno na brisanje kulturne manjine kojoj pripadam, ubijanje mog mindset-a i pretvaranje svih nas u te njihove druge nove ljude koji će živeti u budućim tvorevinama tog njihovog novog urbanizma i paradržavne kulture.
Pa su, tako uzneti, napali kulturu moje urbane zajednice. Izbacili su sa BELEFa grupu jednog sjajnog jazz muziÄara, zato Å¡to im se neÅ¡to kod njega ne sviÄ‘a. Izbacili su već najavljen nastup Vasil Hadžimanov Banda sa tradicionalnog beogradskog muziÄkog festivala zato Å¡to se ovaj umetnik pre nekoliko meseci drznuo da podrži na izborima nekog drugog, a ne njihovog voÄ‘u!
Ja jazz sluÅ¡am joÅ¡ od hippie dana, a sa strašću od koncerta Milesa Davisa 1971. u Domu Sindikata, pa su mi tako nesputana sloboda i kreativnost postali životna potreba. Takav kakav sam, pripadnik te kulturne manjine, s poÄetka devedesetih, u vreme one gadne krize, u jednom napuÅ¡tenom podrumu otvorio sam (s Nikolom Caranovićem) i držao jazz klub Jazzbina, oazu koju mnogi muziÄari joÅ¡ uvek sa setom pominju i u kojoj su svirali Stjepko Gut, Nenad Jelić, Pera MiheliÄ, Moris Vit, Aleksandar Jaćimović, Vlada MariÄić, Luisa Cellentano, Rade Bulatović ÄŒeja, Luka BoÅ¡ković, Vladimir Furduj Furda, Allan Praskin, MiloÅ¡ Petrović, Veljko Nik Nikolić, Bety ÄorÄ‘ević, Klaus Reible, Baby Doll, NeÅ¡a Petrović (koji je tu i osnovao Campus Caravan), Bata Božanić, Ivan Å vager, MiÅ¡a Krstić, Jovan Miković, Vojin DraÅ¡koci, MiÅ¡a Blam, Ognjen Radivojević, Goran Ljuboj Trut, Branko Marković, Mikan Zlatković, Vlada Krnetić Krnja, Jova Maljoković, New Age, Vladana Marković, Jelena Jovović, Miroslav Karlović Karlo, NebojÅ¡a ZulfikarpaÅ¡ić Keba, Branko MaÄić MaÄak, Ljuba Paunić, Eduard SaÄ‘il, Ljilja RanÄić Madam Piano, Ljilja SaÄ‘il, Predrag ReviÅ¡in ReÅ¡a.. (neke sam sigurno zaboravio, ko se seti - neka mi slobodno javi). MeÄ‘u svima njima su i Vasil, Marko ÄorÄ‘ević, Hana VuÄićević, Fredi Stanisavljević, Vladimir Samardžić, Alma MiÄić i joÅ¡ par njih, tek punoletni, grupa vrÅ¡njaka na poÄetku karijere, svoje prve prave slobodne svirke imali u Jazzbini.
Taj isti Vasil se posle Å¡kolovao na Berkli koledžu u Bostonu, svirao sa triom „Sveti“ (sa Markom ÄorÄ‘evićem i Batom Andonovim), sa Paskal Bokarovim afro-pop bendom iÅ¡ao na turneju po SAD, u Njujorku saraÄ‘ivao sa David Gilmorom i Criss Chickom i radio u „Tomandandy“ studiju kao muziÄki programer. Ponovo u Srbiji, krajem milenijuma, osniva Vasil Hadžimanov Band (koji na autentiÄan naÄin kombinuje balkanske tradicionalne, folk ritmove i jazz, funk, rock i world music), neprekidno uspeÅ¡no nastupa na koncertima i festivalima Å¡irom Evrope i sveta i svira sa brojnim muziÄarima: Nigel Kennedy,Theodossi Spassov, Joe Zawinul, Toni Kitanovski, David Binney, Aleksandar Petrov, Bachar Khalife, Bisera Veletanlić, Brankica Vasić Vasilisa, Zafir Hadžimanov, Senka Veletanlić, Wikluh Sky, Samir Kurtov, Dado Topić, Rosen Zahariev, Hana VuÄićević, Nigel Kennedy, Vlatko Stefanovski. Objavili su Å¡est odliÄnih albuma (11 razloga za…, Kafanki, 3 -Sega Mu e Majkata, Života mi, Can you dig it? i Alive), a sva izdanja i muzika VHBand-a su u Srbiji proglaÅ¡eni za umetniÄka dela od kulturnog znaÄaja. Vasil je bio i Älan Darkvud Daba, Bace Quarteta i Trija Sveti, a bavi se i komponovanjem muzike za filmove i TV serije (Kad porastem biću kengur, KoÅ¡arkaÅ¡i i Otvorena vrata).
Dakle, već Äetvrt veka znam tog i takvog Vasila, pratim mu karijeru i uživam da odem na njegove gigove kad god mogu (mada je, hmmm, sada u modi da svirke u klubovima poÄinju tek oko ponoći, pa ne uspevam baÅ¡ sve da ih ispratim – eto, propustio sam i neke nastupe grupa MANGUS, QZAMA i Fish in Oil). A naroÄito sam bio radoznao da vidim Å¡ta je to smislio i Å¡ta su lepo spremili za festivalski nastup.
Ali, banda Malih prevaranata je oterala Band i zabranila mu nastup!
Vasil i ekipa su verovatno povreÄ‘eni, i kao ljudi i kao umetnici, ali nisam ja zabrinut zbog njih – i on i oni su dobri, jaki i uspeÅ¡ni u svojoj profesiji, ne mogu pacovi mnogo da im naude, ići će i on i oni dalje i svetska karijera je tek pred njima. ZamiÅ¡ljen sam i namrÅ¡ten sam jer banda, meni i vama, koji nisam i koji niste njihovi, poruÄuju da su reÅ¡ili ovde da naprave moÄvaru i da ćemo postati ti novi drugi njihovi ljudi. Banda će po svojim diskrecionim pravilima svog nesenzibilnog urbanizma urediti prostore za nas i posle joÅ¡ i odrediti naÅ¡e živote u tim prostorima, tako Å¡to će napraviti novu kulturu jedinu pogodnu za sve nas kao te buduće njihove druge nove ljude.
I tako, ubuduće će oni birati ko će svirati muziku koju slušaju sve kulturne manjine.
Hoće li?
Neće!
Beogradski izbori su tu, neminovni, a moja kulturna manjina će, isto kao i opljaÄkani penzioneri, poniženi radnici, nezaposleni mladi profesionalci, otpuÅ¡teni struÄnjaci, pa Äak i dosadaÅ¡nji razoÄarani apstinenti, bandi Malih prevaranata na njima konaÄno dati - Å¡ut kartu.
Autor: Marin Krešić, predsednik Saveta NOVE za planiranje, urbanizam i izgradnju
Leave a Reply