Bliže se izbori 24. aprila, zahuktava se „predizborna kampanja“. Za neke, prevashodno SNS, nije nikada ni prestajala. Traje već Äetvrtu godinu – jedna produžena, neprekidna kampanja kojoj se kraj, nažalost, ne vidi ni u budućnosti. Donekle mi je „naprednjaka“ i žao. Godinama i godinama su bili u opoziciji, pokuÅ¡avajući jalovo da se dokopaju vlasti po svaku cenu. Na kraju, kada su uspeli, ispostavilo se da nisu uspeli zbog sopstvenog napretka i poboljÅ¡anja naÄina delovanja, no zbog toga Å¡to je Tadić popucao po Å¡avovima. Posle godina i godina opozicionog delovanja, SNS viÅ¡e nije u stanju da ponudi nikakav drugaÄiji diskurs do opozicionog, i njihova dugogodiÅ¡nja, neprekidna predizborna kampanja se svodi na blaćenje politiÄkih neprijatelja... i tu se, manje-viÅ¡e, i zavrÅ¡ava. Nije da samo ne žele da urade bilo Å¡ta korisno, oni to ne umeju, jer je princip trenirane nesposobnosti postao njihova glavna karakteristika.
MeÄ‘utim, kada neko želi vlast po svaku cenu, sredstva se ne biraju za naÄin dobijanja iste. Zato je kontinualna kampanja uvek usmerena protiv onoga ko je u datom trenutku na Äelu opozicije. I sam premijer je, tokom gostovanja u Ćirilici sa Jelenom Milić i Zoranom Panovićem, lepo rekao: Tadića nikada nije napadao. Kako to da ga nikada nije napadao? Zar nije on onolike godine predvodio DS, tu stranku koju VuÄić bez prestanka pokuÅ¡ava da ocrni i prikaže u najgorem svetlu? Ali ne, kada je doÅ¡ao na vlast, VuÄić je krenuo sa napadima na Äilasa, jer je on u datom trenutku vodio DS. Kada se povukao, Äilas je prestao (u SNS diskursu) da bude bilo Å¡ta loÅ¡e, a ulogu žrtvenog jarca dobio je Pajtić. Kada su se kao predvodnici opozcije iskristalisali i najaktivniji predstavnici iste, Zoran Živković i Vladimir Pavićević, krenula je rafalna paljba i po njima. NaroÄito je veselo bilo gledati „naprednjake“ kako pokuÅ¡avaju Pavićevića da prikažu u bilo kakvom loÅ¡em svetlu, od epizode „ÄuÄanja“ pored pisarnice (tužan nedostatak originalnosti od strane SNS), pa sve do apsolutno jalovih pokuÅ¡aja da se Pavićević prikaže kao osoba sa „biografijom“ koja ne valja.
Pitali smo se i za vreme MiloÅ¡evića: ko to glasa za njega? „Ja nikoga ne znam ko glasa za MiloÅ¡evića/VuÄića“ je reÄenica koja se neretko Äuje u opozicionom svakodnevnom i nezvaniÄnom diskursu. Ovo je prosto zato Å¡to VuÄić vrlo dobro zna gde leži njegova elektoralna podrÅ¡ka – u neobrazovanima. Poput Donalda Trampa, koji je Äak i priznao: „OdliÄno se kotiramo kod loÅ¡e obrazovanih! Volim loÅ¡e obrazovane!“, i VuÄićeva podrÅ¡ka dolazi od ljudi koji ne znaju koliko je Å¡est puta sedam. Tužan primer je bio nedavni video ostarelog gospodina koji najavljuje da će glasati za VuÄića jer mu je dotiÄni „daopovećao penziju“, Å¡ta god to trebalo da znaÄi.
Istraživanja ÄorÄ‘a Vukadinovića objavljena u Vremenu pre nekoliko nedelja su samo potvrdila ovu sumornu priÄu. Na pitanja poput „Sa koje televizije / iz kojih novina se informiÅ¡ete?“, ovi ljudi su odgovarali „Samsung“ i „Reformer“. Neki su se Äak plaÅ¡ili da DOS (!) ne doÄ‘e ponovo na vlast. Ne bi me Äudilo da meÄ‘u glasaÄima SNS ima i onih koji smatraju da će Osmanlije ponovo da napadnu.
Ah, ne, to je meÄ‘u glasaÄima Dveri i DSS.
Zato je izbor jasan – zaokruži 2.
Leave a Reply