Piše: prof. dr Vesna Rakić-Vodinelić, predsednica Saveta Nove stranke
Napad na urednika KRIK-a zbog neobjavljenog teksta, napad koji je inicirao tabloid „Informer“, bilo bi zamaranje već toliko puta viÄ‘enim, da na DojÄinovićevo Äelo nije postavljena meta. Za razliku od oÄigledno egzibicionistiÄke sprdnje sa „državnim udarom“ – ovaj napad je bezobziran i opasan, jer predstavlja zloupotrebu medija umesto slobode, a namenjen je tome da proizvede teÅ¡ke personalne posledice.
Kao i svaki drugi, najnoviji napad poÄinje difamiranjem. Difamni preludijum je tumaÄenje „Informerovo“ da DojÄinović „praktikuje sado-mazo“, a ovu ocenu zasniva na tome da novinar KRIK-a trenira suspension (teÅ¡ki, može se reći ekstremni trening snage). Kako je od ovog treninga, koji se po „Informeru“ odvija u jednoj hali u PanÄevu, doÅ¡lo do „sado-mazo“ prakse (i to u hali u PanÄevu!), izostavljeno je kao nepotrebno. Dakle, prikaži nekog kao „bolesnog“, pa ono Å¡to on govori ili piÅ¡e, po neumrloj gvozdenoj staljinskoj logici, neće biti istinito. Preludijum, ipak nije dovoljan, jer isto to, samo malo drukÄije, imalo bi važiti i za samog urednika „Informera“: nije baÅ¡ lako preći preko toga kako on govori i izgleda. Ipak, Äovek bar ponekad nastoji da Äuje šta on to govori ili šta bi izvoleo poruÄiti, makar da bi razumeo ocenu premijera da se radi o dobrom i Äasnom novinaru, koju izgleda treba prigrliti kao definiciju novinarske slobode u Srbiji: dobar i Äastan novinar je moj glasnogovornik, koji u svakoj prilici i na svakom mestu ima da zastupa moje politiÄke, liÄne i ostale interese, i to lojalno Äini.
Posle preludijuma, sledi, naizgled, glavna stvar. DojÄinović je, naime, prema „Informeru†– Å¡pijun. I to – zamislite – francuski! (Ima neÄeg pikantno tradicionalnog povodom francuske vezeu obradi glasnogovornika naÅ¡ih autokrata. Nepravedno zaboravljeni Goran Matić, nekad savezni ministar informisanja, naroÄito je potencirao francusku vezu u vezi sa svojom tvrdnjom o atentatu na MiloÅ¡evića. Do koga nije doÅ¡lo, ali po tadaÅ¡njem informantu Matiću – samo Å¡to nije. On je spreÄio. BaÅ¡ kao i VuÄićević državni udar.) Preko tvrdnje o Äistoj Å¡pijunaži, prelazi „Informer“ na tvrdnju da je DojÄinović terorista, te mu je, upravo zbog „terorizma“ uskraćen ulazak u Rusku Federaciju. (Isto: Goran Matić je tvrdio da su „otporaÅ¡i“ teroristi. Posle Äega su im ili razbijane glave ili je usledila obrada pretnjom upotrebe motorne testere. Pa je potom, posle MiloÅ¡evića, sve to oproÅ¡teno, Å¡to pravosudno, Å¡to para-pravosudno.) Samo, danas u Evropi biti terorista nije isto Å¡to je bilo devedesetih. U teroristu, ali i u „teroristu“ se danas prvo puca, pa se tek potom utvrÄ‘uju Äinjenice.
I preludijum i navodna glavna stvar tu su da prikriju neveselu, a opet tradicionalnu suÅ¡tinu slobode govora u Srbiji. „Informer“ naime saznaje i odmah javlja da KRIK namerava objaviti tekst o imovini nedodirljive porodice VuÄić. Zna i detalje o budućem tekstu. Kako ih zna? Modus operandi je opisan u IzveÅ¡taju ZaÅ¡titnika graÄ‘ana za 2015. godinu):
“Vojna služba bezbednosti (Vojnobezbednosna agencija, VBA) se izmiÄe demokratskoj civilnoj kontroli. Uskraćuje kontrolnom organu podatke i prećutkuje informacije koje je po zakonu dužna da predoÄi. ÄŒinjeniÄno utvrÄ‘ene nezakonitosti i nepravilnosti u njenom radu na Å¡tetu naÄela politiÄke neutralnosti i zakonitosti odbacuje. Nesumnjivo je utvrÄ‘eno da je prikupljala podatke o aktivnostima i saradnji odreÄ‘enih politiÄkih stranaka i pokreta iako nije imala ni indicije da postoje okolnosti zbog kojih bi mogla da zasnuje svoju nadležnost, niti su bili ispunjeni drugi zakonski uslovi za njeno postupanje prema civilima.“
Ko konkretno iz te ili druge bezbednosne službe javlja „Informeru“ ne zna se, ali bi se svakako moglo utvrditi, ako se ispune neki manje važni uslovi. Na primer, da ministar kulture i medija poÄne da radi svoj posao, da pravosuÄ‘e bude slobodno, nezavisno i samostalno, da se Zakon o informisanju i medijima primenjuje, a ne da stoji lepo upakovan u Službenom glasniku – te i tome sliÄne institucionalne sitnice koje (bi trebalo da) konstituiÅ¡u vladavinu prava u jednoj državi koja sa nestrpljenjem i potpuno pripremljena Äeka otvaranje poglavlja 23. i 24. pretpristupnih pregovora. Sva ova preterivanja povodom ljudskih sloboda i prava i vladavine prava, u pozadini su praćena krotkom samokritikom premijera u razgovoru za insajder.net: moraće on da nauÄi da trpi kritike medija, nije nekako dobar u tome. Nije dugo trebalo Äekati odgovor na pitanje kako će se naÅ¡ premijer sa time nositi. Prvo, unapred će saznati sadržinu neobjavljenog novinarskog teksta, pa će onda „Informer“ lako organizovati preventivno dokazivanje neistinitosti onog Å¡to nije objavljeno, Äime zabezeknutoj ne-vidovnjaÄkoj publici to ostaje nepoznato. Drugo, skruÅ¡eno će se uzdržati od komentara, izuzev Å¡to će reći da ne može da trpi neistinu i to – kako nobl – ne o sebi i porodici, već, na primer o Malom SiniÅ¡i. SuÅ¡tina je dakle – dokazi nisu bitni, jer istina je samo ono Å¡to ja kažem da je istina. (Å to nas, ne treba ni reći, ali ipak, vraća na one već pomenute suviÅ¡ne sitnice, kao Å¡to je, recimo nezavisni sud.)
Zbog Äega o svemu ovome uopÅ¡te piÅ¡em? Stav Evropskog suda za ljudska prava, koji je i naš sud je sasvim jasan. PolitiÄari, fukcioneri državne vlasti, u odnosu na proseÄne graÄ‘ane imaju privilegije i moć da donose odluke koje utiÄu na svakodnevni život graÄ‘ana. Zbog toga moraju da trpe oÅ¡tar kritiÄki stav javnosti koji se tiÄe njihove politiÄke delatnosti, svojstava u praktikovanju politiÄkog rada, imovine koju su oni i Älanovi njihove porodice stekli za vreme vrÅ¡enja vlasti. To nije stvar njihove dobre volje, već pravne obaveze. Nisu dužni da trpe ono Å¡to ni graÄ‘ani ne smeju trpeti – difamiranje zbog liÄnih svojstava koja nemaju veze za njihovom politiÄkom delatnošću. Kada im se to priredi moraju da idu na sud, a sud odluÄuje da li je u pitanju vrednosna ocena ili ÄinjeniÄna tvrdnja. Ako je u pitanju ÄinjeniÄna tvrdnja – da li je istinita ili ne, a ako je u pitanju vrednosni sud o liÄnim svojstvima koja nisu u vezi sa politiÄkom delatnošću – da li je liÄno, a ne politiÄki uvredljiv ili ne.
„Informer“ ne sme da sudi, VuÄić ne sme da sudi. DojÄinović ne treba da trpi uvrede. Ma kako to, posle svega, ciniÄno zvuÄalo – on bi trebalo da se zaÅ¡titi i pred sudom. A graÄ‘anska solidarnost sa njim i KRIK-om sada ne sme da izostane. Nikako. Kao ni solidarnost sa sudijom VuÄinićem, nezavisnim sudijom, perfidno oteranim iz sudstva Srbije. Kao ni… ima toga toliko o Äemu se ne može stići ozbiljno pisati.
Leave a Reply