Nova kolumna Älana GrO NiÅ¡ Nove stranke, dr SaÅ¡e Živića za dnevni list Danas:
Strah VuÄića se ogleda i u nikada aktivnijoj botovskoj spremnosti da odbrane njegov lik i delo.
Bez vere Äovek postaje sterilan, bez nade i preplaÅ¡en do krajnje dubine svoga bića, govorio je Erih From.
Ko se to uplaÅ¡io i ko je bez nade? Pa „patriotska vlast“ kako to Äesto voli da kaže predsednik VuÄić. Njegova je omiljena podela na nas Å¡etaÄe, „male ljude“, „razne lopove“, ljude koji zagovaraju „politiku veÅ¡ala“ i njih, ljude „rada i marljivosti“. Prosto je neverovatno da se predsednik bilo koje zemlje ponaÅ¡a kao predsednik svoje stranke – ovom naÅ¡em je to uspelo!
Tu je osnov svih problema i nesporazuma: on bi hteo da od Srbije stvori veliki SNS u kome ne bi bilo ovih „malih ljudi“ koji mu, oÄito, idu na živce i koji ga plaÅ¡e. ÄŒesto sam o njemu govorio kao protagonisti japanskog kabuki pozoriÅ¡ta – ipak, poslednje ga uloge svrstavaju u prvake teatra apsurda: dok Estragon Äeka Godoa, on Äeka Stefanovića da sa njim odigra partiju Å¡aha dok „1547“ bukaÄa sa Andrićevog venca plus moja malenkost (dakle ukupno „taÄno 1548“), ne odustanu od borbe za slobodu.
Kako znam da je u paniÄnom strahu? Od deset navedenih strategija manipulacije ljudima najuticajnijeg kritiÄkog mislioca na svetu Noama ÄŒomskog, VuÄić je u poslednjih mesec dana upotrebio svih deset, ukljuÄujući plakanje! Kaže ÄŒomski da je „zloupotreba emocija klasiÄna tehnika manipulacije, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja prilikom razumnog prosuÄ‘ivanja“ i dodaje da tada „kritiÄku svest zamenjuju emotivni impulsi (bes, strah, plaÄ…)“ te da „upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu“…
S obzirom da prenos iz NiÅ¡a povodom sramnog NATO bombardovanja nije bio prilagoÄ‘en slabovidim, VuÄić je Äak i rekao da plaÄe – da ni slepi ne bi bili u dilemi! Zbog bombardovanja je plakao Äovek koji je u svoju vladu primio korifeja NATO bombardovanja – Tonija Blera, a na mitinge svoje partije dovodio Gerharda Å redera, direktno nakon obeležavanja godiÅ¡njice straviÄnog raketiranja ljudi u vozu u Grdelici.
Možda smo mi mali ljudi ali nemamo malo pamćenje. Stepen besramnosti Äina plakanja nad žrtvama Äije je dželate primao u svoje redove upravo govori o njegovom strahu i potrebi da se klasiÄnom manipulacijom indukuje zaborav bruke, koja inaÄe, ima antologijske razmere: nikada se u istoriji Srbije pre VuÄića vlast nije grlila sa svojim ubicama. Njegove krokodilske suze pokuÅ¡aj su „preusmeravanja pažnje“ po ÄŒomskom, koji tvrdi da autoritarni manipulatori „pažnju javnosti preusmeravaju sa važnih problema na nevažne“ te da „prezapoÅ¡ljavaju javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmiÅ¡ljali i stekli osnovna saznanja u razumevanju sveta“…
Kad joÅ¡ proÄitate da je tendencija manipulatora da „podstiÄe javnost u prihvatanju proseÄnosti i ubeÄ‘ivanju ljudi da je poželjno biti glup, vulgaran i neuk“ te da je potrebno da „kvalitet obrazovanja nižih druÅ¡tvenih slojeva bude Å¡to slabiji da bi ponor izmeÄ‘u obrazovanja viÅ¡ih i nižih slojeva ostao nepremostiv“ ostaje nejasno – kada je to ovaj brilijantni ameriÄki devedesetogodiÅ¡njak bio u Srbiji i tako dobro upoznao VuÄića?
Strah od pada sa trona je veliki. Upravo stoga Å¡to je predsednik izgradio takav sistem vladanja gde nema druge stolice niti stepenica za bezbedno silaženje sa vlasti. Sa oblaka, gde uglavnom boravi, nema bezbednog naÄina prizemljenja. Sam je birao da ne bude prvi meÄ‘u jednakima već da navodno ima božanske sposobnosti – na njegovu žalost, takvi bogovi nemaju svoje serafime koji bi mu omogućili bezbolni silazak sa visina.
Pa kada nema serafima, dobar je i Patrijarh, kome mesija nije Isus iz Nazareta već onaj koji mu je obezbedio pristojne apanaže! Od srama da predsednik jedne države deli svoj narod po partijskoj pripadnosti samo je veći ovaj – da to Äini i patrijarh dominantne crkve.
Onaj koji bi trebalo da bude pastir svih, pa i zabludele dece svoje, dozvolio je sebi da kaže da protesti i šetnje „nisu dobri“ te da „idu na ruku našim neprijateljima“. I sve je to izgovorio u sred najstrožeg uskršnjeg posta koji je trebalo da bude ispunjen najvećom ljubavlju i prema Bogu i prema ljudima.
Da li su novÄani transferi države prema SPC dovoljan razlog za politiÄarenje jednog Patrijarha? Naravno ne.
I ovde je razlog VuÄićev strah i potreba manipulacije osećanjima naroda. Tako je strah od promena izrodio u Srbiji i instituciju episkopa, da ne kažem popa politiÄara. Kad se uskoro istorija bude poÄela da bavi VuÄićem, moraće da se pozabavi i likom i delom patrijarha Irineja, koji definitivno ne zaslužuje da bude na stranicama gde će se pisati o patrijarhu Pavlu ili drugim velikim pastirima naÅ¡eg naroda.
Strah VuÄića se ogleda i u nikada aktivnijoj botovskoj spremnosti da odbrane njegov lik i delo. I najmarginalnije izjave opozicionih politiÄara dobijaju stotine nikada oÅ¡trijih komentara, Å¡to se ranije nije deÅ¡avalo. Miris izrezane salame danas se nemilice Å¡iri naÅ¡im i inaÄe zagaÄ‘enim medijskim prostorom. I liÄno sam doživeo komentar „da bi Äovek koji radi u državnoj instituciji a govori to Å¡to govori trebalo da snosi posledice za ovakav Älanak“.
Ovaj komentar dostojan Pjongjanga, nije samo ekstreman u svojoj suÅ¡tini – on ukazuje na ozbiljnu druÅ¡tvenu bolest: da se naÅ¡ Kim DŽong Un, baÅ¡ kao i njihov, izjednaÄava sa državom! Pa ko ne voli Kima ne voli Severnu Koreju, a ko ne voli Aleksandra ne voli Srbiju. Slugeranstvo koje zagovara aktuelna vlast, insistirajući da su oni država, preozbiljna je druÅ¡tvena anomalija.
Mnogo je iracionalnog ispod Å¡injela SNS, ali to da su oni država ne bi mogao da obradi ni Džon Kliz niti celi cirkus Monti Pajtona, makar neprestano leteo preko Srbije. Stepen ostrašćenosti danaÅ¡njih botova je takav da su oni mnogo veća opasnost po bezbednost Srbije, veća Äak i od pet miliona Å¡etaÄa.
Ako su se oni uplašili, mi „mali ljudi“ nismo.
Kucaju naÅ¡a srca ritmom srca ÄŒe Gevare (koji je „upropasti svoj narod“, kako reÄe jedan bot). Zastave demokratije i slobode na Äelo kolone, Bože pravde u srcu pa na ulice Beograda 13. aprila. Sudbina pomaže hrabrima, reÄe Klaudije.
Leave a Reply