Da bi graÄ‘ani Srbije razumeli Å¡ta je to Å¡to razjeda naÅ¡e druÅ¡tvo, moramo prvo da objasnimo pogreÅ¡an politiÄki pravac kojim se ova država kreće.
Trideset je godina od uspostavljanja viÅ¡estranaÄja u Srbiji, a joÅ¡ uvek je reÄ â€ždemokratija“ termin koji ne izaziva previÅ¡e pozitivnih emocija kod većine graÄ‘ana. Na krilima toga, te relativizacije demokratije, režim Aleksandra VuÄića se održava na vlasti, praveći lažnu sliku postojanja demokratskih pravila igre. Bez politike, zauzimanjem celog spektra od levice do desnice, po potrebi, kako najbolje odgovara rejtinzima i marketingu, gradeći polako ali sigurno od sebe kult liÄnosti, VuÄić predstavlja prototip populiste dvadeset prvog veka. Zato opozicija mora sve suprotno od toga da radi. Mora se ukrupnjavati i na taj naÄin mnogo jasnije profilisati u odnosu na graÄ‘ane i njihove preferencije. Ako se liberali ne mogu dogovoriti oko najmanjeg zajedniÄkog sadržaoca, socijal-demokrate isto, zatim konzervativci, grupe graÄ‘ana i inicijative sa jasnom lokalnom politikom, onda nas graÄ‘ani, a ni bilo ko u svetu neće prihvatiti kao relevantnog partnera. I to je samo poÄetak.
Moramo zatim pokazati da koliko god smo politiÄki razliÄiti, možemo zajedno da funkcioniÅ¡emo po pitanju demokratije, ovog puta bez znaka navoda. Na taj naÄin će se pred graÄ‘ane konaÄno postaviti jasno pitanje, skoro pa referendumsko: “Da li ste za demokratijuâ€? Naspram stalnog ponavljanja graÄ‘anima koliko loÅ¡e žive, moramo im ponuditi nadu, a oterati strah. Naspram laži moramo izaći sa Äinjenicama, a Äinjenice ne prepoznaju politiÄke opcije. Naspram ucene, moramo graÄ‘anima ponuditi dostojanstvo jer se zbog gubitka dostojanstva, a ne zbog novca, opredeljuju da napuste Srbiju. Naspram neÄinjenja i priželjkivanja nekog Äuda, moramo ponuditi reÅ¡enja. Ne laka reÅ¡enja, već realna.
SNS odavno već nije stranka. To je Å¡iroka grupa ljudi koja se krije iza kulta liÄnosti Aleksandra VuÄića. Po onome Å¡to možemo da vidimo u proteklih osam godina, VuÄić je kukavica. Onaj ko poÄinje svaku drugu reÄenicu sa „ja“, a ne sme da se suoÄi javno sa politiÄkim protivnikom, sa kritikom, drugaÄijim miÅ¡ljenjem, taj jeste kukavica. To Å¡to se VuÄić krije od drugaÄijeg miÅ¡ljenja, ne daje pravo opoziciji da sliÄno radi i da ne vodi dijalog i kada se u neÄemu ne slaže.
Zato mi u Novoj stranci smatramo da je Å¡to pre neophodno uspostaviti dijalog izmeÄ‘u svih opozicionih organizacija. U poslednjih par meseci, dosta je uraÄ‘eno na tom planu ali oÄekujem da će se u skorije vreme tom dijalogu prikljuÄiti i ostali. Da bismo pridobili poverenje graÄ‘ana i oslobodili ih straha, potrebno je da mi politiÄari prevaziÄ‘emo svoje strahove, razliÄitosti i nerazreÅ¡ene sukobe. Onda ćemo poÄeti da ostvarujemo male pobede. Veliki ciljevi, zadati na potpuno neosnovanim pretpostavkama su nas doveli do toga da graÄ‘ani izgube i ono malo poverenja prema opoziciji, koje je preostalo u ovom razorenom druÅ¡tvu. Koliko god to izgledalo apsurdno nakon svih ovih godina, potrebno nam je strpljenje. Neće se desiti neko Äudo i oterati ovaj koÅ¡mar. Neće dunuti vetar, koji će oÄistiti ovaj prljavi vazduh koji udiÅ¡emo. Mi to sve moramo da uradimo. I kada je u pitanju demokratija, i kada je u pitanju vazduh, i kada je u pitanju bilo koji interes Srbije.
Dobro je da postoji želja EU da uÄestvuje u pregovorima oko izbornih uslova. PouÄeni prethodnim pregovorima i izborima nakon toga, moraju se pojaÄati garancije kontrole izbora. Ipak, najvažnije je da se sami dobro organizujemo i da uz podrÅ¡ku graÄ‘ana vratimo poverenje u demokratske izbore. Mora se privući veći broj ljudi koji žele da pomognu i koji će iskreno u ime jasnih politiÄkih ciljeva i preciznih koraka za uspostavljanje boljih izbornih uslova, pokuÅ¡ati da spreÄe bilo kakvu kraÄ‘u, Å¡titeći na taj naÄin svoje dostojanstvo i svoj demokratski glas. EU je tu da imamo kome da se obratimo ako se dogovoreno ne poÅ¡tuje.
TeÅ¡ka je borba protiv populizma. Ne samo u Srbiji. TeÅ¡ko je ljudima objasniti Å¡ta je populizam. Veliki broj ljudi Å¡irom sveta, iz razliÄitih nauÄnih miljea se trude da daju definiciju populizma. A onda je na jednom skupu predsednik Turske Redžep Tajip Erdoan izgovorio: „Mi smo narod. Ko ste vi“, i na taj naÄin dao najkraću, možda i najtaÄniju definiciju populizma, doduÅ¡e kao jedan od najvećih populista ovog vremena. I kao Å¡to sam na poÄetku napisao, sve suprotno od populista treba raditi. Možda bi zato najbolji odgovor koji bi opozicijia u Srbiji mogla da ponudi VuÄiću, bez vreÄ‘anja i mržnje prema njegovim sledbenicima bio: „Mi smo narod. Ko si ti?“
Autor teksta za nedeljnik NIN je predsednik Nove stranke Aris Movsesijan.
Leave a Reply