SaÄekah da se neko oglasi nakon distance prema vikendu za nama… S obzirom da je vikend bio istorijski i distanca mora biti takva – istorijska.
UopÅ¡te, od kada je ove vlasti, sve odiÅ¡e istorijom: veliki datumi, veliki dogaÄ‘aji, pominjanje istorijskih liÄnosti (VuÄić: „kada je mogao Stefan Nemanja, mogu i ja“)…
Nažalost, oglasili su se samo dežurni tumaÄi istorije. NebojÅ¡a Krstić i Dragan J. VuÄićević ne mogu da postignu da se na vreme premeste sa RTS-a na Pink i Happy i obrnuto. Zabrinut je i Dragomir AnÄ‘elković, ali se ne da ni Dejan Vuk Stanković, koji ukazuje na znaÄajnu „simboliÄnu poruku“ koja sledi iz posete Stefana Nemanje Kosovu!
Kada smo kod simbola i poruka, setih se legendarne anegdote vezane za Äuvenog holivudskog režisera DŽona Forda, tvorca „PoÅ¡tanskih koÄija“. Kada su mu zamerali Å¡to njegovi filmovi nemaju poruku, on je odgovarao: „Kada imam poruku, ja Å¡aljem telegram, glupo je da snimim film zbog poruke.“
Savremenom Stefanu Nemanji nije glupo da podigne onoliki narod da im saopÅ¡ti poruku. DoÅ¡li rudari, graÄ‘ani, seljaci, poÅ¡tena inteligencija, ali i gradonaÄelnik NiÅ¡a, koji je u zanosu ljubavi prema istoriji neslavno stradao na graniÄnom prelazu Merdare (kažu mediji hteo da preÄ‘e „administrativni“ prelaz preko reda). Kako kosovke devojke nije bilo na Kosovu, rane mu je izvidao tek KliniÄki centar u NiÅ¡u. Sretne ti rane, junaÄe!
DoduÅ¡e, 10. jula ove godine VuÄić je trijumfalno najavljivao da će narodu „ponuditi reÅ¡enje za Kosovo“ a da će „narod biti vrhovni sudija“. Samo 60 dana kasnije ipak se odluÄio za simboliÄni pristup, gde je uspeo da sa milion reÄi ne kaže apsolutno niÅ¡ta Å¡to se ne može proÄitati u pisanim zadacima za srpski jezik i književnost bilo koga maturanta gimnazije koji je pisao na temu „o rodoljublju“. I za koju bi mu moj pokojni profesor književnosti Milićević, esteta i cinik, kroz zube rekao „sedi, jedan“ zbog obilja patetike i opÅ¡tih mesta.
Ako bi ja analizirao istorijsku posetu, onda bi izdvojio predsednikovu izjavu da su u jezeru Gazivode „najbolji smuÄ‘evi u Evropi“. Dakle Kosovo ima Äime pred Evropu, poruÄio je Nemanjić dvadeset prvog veka! Pa neka se evropski smuÄ‘evi pokriju uÅ¡ima, ako dobro tumaÄim obilje simbola sa proÅ¡lonedeljnog puta po Kosovu…
Srpski telegraf, u strahu da ga besni Dragan J. VuÄićević ne proguta, baca kamen dalje nego bi i sami Informer ili Pink, i govor Nemanje ocenjuje kao „govor o kome će se tek priÄati“ navodeći da se naÅ¡ predsednik bavio životnim temama: „istorijom, Albancima, zabludama, istinom, budućnošću“… Pa kada su takve životne teme, kako da se u celodnevno praćenje istorije ne ukljuÄi i nacionalni RTS servis, koji nakon ovog vikenda može da preraste u „History channel 3“, a da direktora dobije na primer nakon istorijske borbe „always RTS“ Krstić NebojÅ¡e i za istoriju uvek spremnog Marića Milomira! Kakav bi to tek nacionalni kermes bio… ZaÄudo, ovog istorijskog datuma najtrezvenije se ponaÅ¡ao Pink – da, bilo je VuÄića desetak sati svakodnevno (u farmakologiji se to zove srednja letalna doza, dovoljna da usmrti 50% pripadnika UÄŒK koji zalutaju na Pink tragajući za Zadrugom), ali smo uveÄe ko ljudi mogli da uživamo u najvećem Å¡ou-programu u Evropi i da se, po prvi put, radujemo pojavi Lune ili Stanije te njihovom žovijalnom pristupu životu bez istorije…
Horski se ponavlja da je predsednik apelovao za mir, paralelno njegovom nastojanju da se vrati obavezno služenje vojnog roka i da se kupi Å¡to viÅ¡e polovnih borbenih aviona. NaÅ¡a najveća vrednost su deca, istorijski izjavljuje na Kosovu naÅ¡ predsednik i to upravo u trenutku kada Vlada Republike Srbije donosi Zakon o finansijskoj podrÅ¡ci porodicama sa decom kojim drastiÄno smanjuje prihode porodiljama! Da li je onda Äudno Å¡to Nemanjin nastup ne razume Evropa, pa nesrećna Maja KocijanÄić traži dodatno objaÅ¡njenja za neke stavove iz istorijskog govora?
No, da se mi manemo „ćorava posla“ i prestanemo da tumaÄimo neÅ¡to Å¡to se ne da protumaÄiti. Nije najveći problem u govoru. Problem je u spremnosti naÅ¡e javnosti da sudbinu jednog naroda stavi u ruke jednog, jedinog Äoveka makar on bio NatÄovek u niÄeovskom smislu reÄi. Kao da je cela naÅ¡a elita ovog vikenda Äitala Zaratustru i klicala: „Bogovi su mrtvi, živeo NatÄovek“. Da li je bilo ko, ko je onomad satima guslao po razliÄitim medijima osećao odgovornost za eksperiment nezabeležen u modernoj istoriji – pakovanje kolektivne sudbine u sudbinu pojedinca?
Ja drhtim od odgovornosti i zbog toga ovo piÅ¡em. Ne bih nikada voleo da o sudbini svih odluÄuje jedan. To nikako ne može biti dobro. Otkuda ta paganska želja Srba za žrtvovanjem u ime novog, istina joÅ¡ nekrunisanog, Boga? Da li oni koji su za vikend meseÄarili o sudbini srpskog naroda koja se predaje u ruke VuÄića, znaju za misao Žan Pol Sartra da je „Äovek osuÄ‘en da bude slobodan, jer kada se jednom baci u svet, onda postaje odgovoran za svaki svoj Äin“? Da li se osećaju odgovornim za nacionalnu histeriju koju su podgrevali skoro 48 sati sa žarom na kome bi im pozavideo Aleksandar Vulin liÄno.
Sumnjam. Kao što se nijedna kap kiše ne smatra odgovornom za nastalu poplavu. Nije neka uteha ali se nadam da je Abraham Linkoln ipak bio u pravu kada je rekao da se ne može pobeći od odgovornosti sutrašnjice ako je izbegavamo danas.
Autor: dr SaÅ¡a Živić, redovni profesor Medicinskog fakulteta u NiÅ¡u i Älan GO Nove stranke NiÅ¡
Leave a Reply