- O opredeljenju osoba sa invaliditetom -
NiÅ¡ta mi ne fali. Fali mi “samo†dobra država. Moja, vaÅ¡a, naÅ¡a. I o tome odluÄujemo MI.
Voleo bih da nakon objavljivanja konaÄne liste za predsedniÄke izbore, bude sprovedena anketa kojom bi se ispitalo da li osobe sa invaliditetom znaju na koji naÄin predsednik države može da utiÄe na naÅ¡ položaj u druÅ¡tvu? Bilo bi interesantno saznati i Å¡ta osobe sa invaliditetom misle – ko bi najefikasnije radio na poboljÅ¡anju kvaliteta naÅ¡ih života? Ono Å¡to me najviÅ¡e interesuje je u kojoj meri je ta tema za osobe sa invaliditetom odluÄujuća prilikom odabira za koga ćemo glasati na svim nivoima, od lokalnih izbora do predsedniÄkih. Motiv za ovo istraživanje nalazim u uverenju, da su i osobe sa invaliditetom na stranputici joÅ¡ od 2008.godine. S obzirom na procente koje naprednjaci sakupljaju od tada do danas, lako je zakljuÄiti da udela u, biću slobodan da nazovem, kolektivnom samoubistvu jedne države, imaju i osobe sa invaliditetom.
Molim da niko ne pokuÅ¡ava da sugeriÅ¡e da osobe sa invaliditetom u najvećem broju ne glasaju. Prinudne apstinencije ima, ali mogućnost glasanja od kuće obesmiÅ¡ljava navode da se ne odazivamo na glasanje zbog arhitektonske nepristupaÄnosti. Opcija glasanja od kuće znaÄajno je povećala naÅ¡u izlaznost na izbore, tako da je apstinencija, izražena u procentima, beznaÄajno veća u odnosu na opÅ¡tu populaciju. Živi bili pa videli, ali sam gotovo siguran da ni osobama sa invaliditetom uglavnom ni na jednim izborima opredeljenje za koga će glasati nije u korelaciji s kvalitetom kandidata na glasaÄkim listićima. Ovo znaÄi da se osobe sa invaliditetom uglavnom ne opredeljuju za koga će glasati po tome kakav je program liste ili kandidata za zaÅ¡titu prava osoba sa invaliditetom. Ljudi sa stoodstotnim stepenom invaliditeta žive loÅ¡ije od proseka opÅ¡te populacije, ali ne u finansijskom smislu i tu negde,na svim izborima, temu naÅ¡eg položaja pri odluÄivanju dela glasaÄkog tela kojeg se to tiÄe, uvek pokrije “zelena trava zaborava mog.â€
Imamo pravo da budemo zavedeni i da pogreÅ¡imo. Ali ne sto puta. Imamo, na žalost, pravo da kažemo da sa uvećanom tuÄ‘om negom dobijamo uglavnom veća primanja od naÅ¡ih majki i nana koje su radile Äitav radni vek.
Ono na šta nemamo pravo je da ne vidimo šta nam se dešava.
Nemamo pravo da ne vidimo da je Srbija do 2011. godine uglavnom zaokružila svoje zakonodavstvo u oblasti zaÅ¡tite prava osoba sa invaliditetom. Ali, nedostaje kljuÄni deo, primena tih zakona.
Nemamo pravo da ne vidimo da su, recimo, personalna asistencija i arhitektonska pristupaÄnost, ali i mnoga druga naÅ¡a prava, samo mrtvo slovo na papiru:
- da su naprednjaÄke lokalne samouprave naÅ¡a udruženja ostavile na milost i nemilost, gde se ugovori potpiÅ¡u, a novac dobija na kraju godine ili ni tada,
- da iste te lokalne samouprave nemaju nikakvu kontrolu nad gradskim prevozom i da vozaÄ može danas i da me vreÄ‘a i da me ne primi u autobus ako je ustao na levu nogu,
- da njihove direkcije za izgradnju mogu da rekonstruiÅ¡u ulice i vrate visoke iviÄnjake ispred zebre kako je bilo joÅ¡ u vreme socijalista,
- da u zdravstvenim ustanovama osobu oštećenog sluha prozivaju preko razglasa,
- da ne možemo do adekvatnog pomagala zato Å¡to o pravilniku ne odluÄuju oni kojih se taj pravilnik tiÄe,
- da se pod izgovorom štednje ukida ili umanjuje onima koji najmanje imaju, dok se ima para da neki predsednik vrti štap sa šeicima, a njegova prva dama nosi krpe i šeta torbice koje nije ni sanjala da će videti uživo.
Poštovane prijateljice,  poštovani prijatelji, svi sa kojima delim borbu za naš bolji položaj, hajde da se dogovorimo da više ne grešimo. Pridružujem vam se da zajedno preuzmemo odgovornost, iako sam uveren da olovkom, iza paravana, nikada ni jednu grešku nisam napravio.
Imamo pravo da ispravimo grešku i ovoga puta imamo za koga da glasamo! Kao što sam već napisao, zajedno delimo istu borbu, skoro dve decenije jedemo isti hleb, i vi i ja znamo šta bi bilo da nismo poslednjih godina imali ombudsmana sa znanjem i autoritetom. Izgubili bi i ono malo države što nam je ostalo. I vi i ja znamo koliko je postupaka pokretano i koliki je uspeh ostvaren.
Ovog puta na predsedniÄkim izborima dajmo glas Äoveku koji je jedan od nas, borac za sva naÅ¡a prava, koji je reÅ¡en da Å¡titi dostojanstvo svih nas, hrabar da kaže da postoje neke stvari koje politiÄki možemo sagledavati na razliÄite naÄine i praviti kompromise, ali sa ljudskim pravima, NE!
Zašto predsednik Saša Janković? ZATO!
Â
Autor: Ivan Novković, Nova stranka - Niš
Leave a Reply