Drage kolege blogeri, ovo je zajedniÄki blog pet starih autora sa bloga B92. Osetili smo da je vreme da se “autujemo†i da vam prijavimo svoj politiÄki angažman u NOVOJ stranci.
U ovim smutnim vremenima, kada svaka akcija i svaki pokuÅ¡aj da se graÄ‘anskim putem razreÅ¡e problemi nagomilani u naÅ¡em okruženju, svako od nas petorice, pojedinaÄno, doneo je odluku da kroz politiÄku stranku i uz sva saznanja koja je tokom života stekao, pruži makar deo pomoći jednoj politiÄkoj opciji.
Naravno da je DrM bio prvi koji je “povukao noguâ€. Stari lisac je posle toga (povlaÄenja noge) povukao ikukusigameni. Brzo nakon toga, zahvaljujući uspeÅ¡nom penzionisanju, prikljuÄio se i expolicajac. Onda je, uz malo prenemaganja u priÄu uskoÄio i Libkonz, a za njim, kao preko potreban IT majstor, i UroÅ¡V.
Tu smo, gde smo, stojimo ispred vas, naših kolega i prijatelja i spremni smo da prodiskutujemo o svemu što vas zanima u vezi politike i programa NOVE stranke.
Naravno, trolovanje je dozvoljeno i poželjno.
Živeli!
UrošV:
Kad smo se NOVA i ja sreli, razumeo sam da zadovoljava moju potrebu za politiÄkim angažmanom. Sve Å¡to poslanici NOVE govore u parlamentu usuÄ‘ujem se da potpiÅ¡em, dobri prijatelji me ubeÄ‘uju da je organizacija otvorena za ono malo dobrih ideja koje imam, a tiÄu se - već znate Äega, a princip akademske Äestitosti mi je vlažni san. Kroz tu ideju, otpor toj ideji i sve Å¡to ona predstavlja - prelama se naÅ¡e druÅ¡tvo, naÅ¡a etika, volja, i ono Å¡ta jesmo i Å¡ta postajemo.
EXpolicajac:
Da se se javno predstavim. Zovem se Goran Barun - penzioner. Super zanimanje na današnje vreme. Penzionisani sam policajac koji je nakon 27 godina aktvne službe stekao uslov i sa 53 godine i 8 meseci života ostvario pravo na penziju.
Pisao sam pod pseudonimom. Morao sam. Gledao sam svaÅ¡ta i proživljavao neobiÄna iskustva za proseÄnog Äoveka. Imam dva sina. Stariji je doktor pravnih nauka, a mlaÄ‘i na Äetvrtoj godini maÅ¡instva. Obojica hoće da pobegnu iz Srbije. Eto, zato sam uÅ¡ao u politiku. Da prestanu deca da ginu i beže iz Srbije.
Libkonz:
Nikad ne reci nikad.
Uglavnom smo moji prijatelji i ja o ulasku u politiku priÄali nakon Å¡to malo viÅ¡e popijemo. Tad bismo govorili kako ćemo pokrenuti naÅ¡ grad i parazite i neradnike oterati iz gradske uprave. Sledeći dan bismo svi odustajali od te ideje.
Prvi put sam, nakon 40 godina života, uÅ¡ao u neke mirne vode i razmiÅ¡ljao o podizanju voćnjaka. Onda je krenula hajka na SaÅ¡u Jankovića, plaÄ nekih ljudi iz mog okruženja zbog potpunog beznaÄ‘a, pa neke ludosti gradske uprave i prelomio sam. NOVA je bila logiÄno reÅ¡enje. Nakon uÄlanjenja sam osetio neko olakÅ¡anje, kao da sam veliki teret skinuo sa sebe.
Dr M:
Dugo sam priželjkivao osnivanje stranke koja u potpunosti izražava moje politiÄke težnje: jako levo i liberalno u oblasti ljudskih prava i, istovremeno, centralno desno, sa odgovornom socijalnom osetljivošću, kad je u pitanju ekonomija. NOVA stranka je ponudila taÄno to, uz joÅ¡ jednu bitnu stavku: Nove ljude u politici. Naime, za bar 75% Älanova NOVE Älanstvo u toj stranci je prvi politiÄki anganžman, a viÅ¡e od polovine Älanova ima ispod 30 godina.
Ovo bi bilo dovoljno da na izborima glasam za njih.
Ono Å¡to me je podstaklo da se i aktivno ukljuÄim u rad stranke, jeste dolazak na vlast primitivnog voluntaristiÄkog amaterizma na izborima 2012. i svest o taÄnosti neÄije izreke da je najgore Å¡to poÅ¡ten Äovek može da uÄini je da ne uÄini niÅ¡ta.
Carpe diem.
Kukusigameni:
Sećate se ždralova? Sećate se inicijative blogera b92? Sećate li se bilo kog svog pokuÅ¡aja da razreÅ¡ite, pomognete ili uradite neku dobru stvar? Moje je iskustvo da u ovoj zemlji svaki takav pokuÅ¡aj biva suoÄen sa jednim zidom - zidom koji se zove politika. Pa zaÅ¡to onda ne bih, ovakav kakav sam, pokuÅ¡ao da budem makar mekÅ¡i zid onima koji u budućnosti pokuÅ¡aju neÅ¡to dobro da urade?! NeÅ¡to, onako iz svog srca.
U svom profesionalnom radu sam dostigao skoro sve što sam želeo. Dotakao sam ponovo taj zid koji ne dozvoljava dalje. Tako je i sa mnogim zanimanjima kojima sam se bavio tokom svojih pola veka života. Nešto mora da se menja, makar za nekog u budućnosti.
Presudna reÄenica, koja je dovela do mog ulaska u politiku je bila reÄenica moje ćerke: “Stvarno tata, ako misliÅ¡ da stvari možeÅ¡ da pomakneÅ¡ makar za milimetar, to bi trebalo i da uradiÅ¡.â€
I evo, jurim taj milimetar.
Autori: Aris Movsesijan (kukusigameni), Mihailo Äorić (Dr M), Goran Barun (expolicajac), Milan Milanko (libkonz) i Ladislav UroÅ¡ević (uros_vozdovac).
Preuzeto sa bloga B92: http://blog.b92.net/text/25910/ODLICAN-5/
Leave a Reply