Sve Å¡to je bilo važno, juÄe se dogodilo u podzemlju, i bukvalno i metaforiÄno. Na povrÅ¡ini su ostale samo potemkinovske kulise. Kada je grupa graÄ‘ana sa predsednikom Nove stranke na Äelu htela da izaÄ‘e iz podzemnog prolaza u centru grada i uputi se ka platou ispred skupÅ¡tine, na vrhu stepenica su ih zaustavili ljudi u civilu i fiziÄki ih spreÄili da produže dalje, ostavivÅ¡i ih tako i doslovno ispod zemlje. Straže u civilu, rasporeÄ‘ene po centru grada, mogle su da proÄ‘u samo pristalice inaugurisanog predsednika. ViÅ¡e hiljada njih naÅ¡lo se na branjenom prostoru ispred parlamenta da razmeni ljubav s voÄ‘om.
I dok je jedna grupa graÄ‘ana bila zaustavljena u podzemnom prolazu, druga – mahom sve mlaÄ‘i ljudi – držana je pod nadzorom policije kod Doma omladine, na par stotina metara od parlamenta. Stajali su tu s pocepanim i polomljenim transparentima, a od parlamenta do Doma omladine ispratile su ih takoÄ‘e siledžije u civilu, oÄito ovlašćene da juÄe zavode red u centru. Usput su im, dakle, pocepali i polomili transparente.
I viÅ¡e novinara i novinarki oko parlamenta juÄe su presreli nasilnici u civilu i pitali ih Å¡ta rade i zaÅ¡to rade baÅ¡ to, a ne neÅ¡to drugo. Pored onoga Å¡to smo mogli da proÄitamo u vestima, bilo je joÅ¡ sliÄnih sluÄajeva. Sreo sam koleginicu na putu od parlamenta, iÅ¡la je u redakciju da sastavi izveÅ¡taj. Kaže, na platou ispred parlamenta, pratio ju je mlaÄ‘i, agresivni muÅ¡karac i nadgledao s kim razgovara i Å¡ta pita okupljene ljude. U jednom trenutku joj je priÅ¡ao i pitao zaÅ¡to razgovara samo s penzionerima a izbegava mlaÄ‘e osobe. Mladi nisu hteli da se slikaju i daju izjave, objasnila mi je koleginica.
JuÄe je dakle, po svemu sudeći, svaki izveÅ¡taÄ imao svog nadzornika u civilu. Civilne straže formirale su i „zaÅ¡titni“ prsten oko parlamenta. Na tom poslu moralo je biti angažovano viÅ¡e desetina nasilnika. I oni su taj posao radili precizno i sinhronizovano, za Å¡ta je bila potrebna dobra priprema i organizacija, Å¡to podrazumeva i koordinaciju iz jednog centra. Moguće je i da je redovna policija u uniformama služila kao „izvidnica“, javljala Å¡ta se i gde dogaÄ‘a, a onda bi po pozivu reagovale „jedinice“ u civilu. Drugim reÄima, može se spekulisati da je policija davala logistiku za delovanje neuniformisanih grupa i pojedinaca. Nazovimo to sindromom „Savamala“.
Tako je lažna slika ljubavi izmeÄ‘u voÄ‘e i graÄ‘ana (oliÄena i u transparentu „Beograd je uz VuÄića“) poslata u (domaći i strani) svet, dok je istina bila potisnuta u podzemlje. A sve to dok se novi predsednik zaklinjao na „posebnoj“ kopiji Ustava. Dobro, i na jevanÄ‘elju, Miroslavljevom. Pa nama ostaje da se pitamo Å¡ta je tu bilo važnije – Ustav ili srednjovekovni knez Miroslav? Ako sudimo po onome Å¡to se dogaÄ‘alo oko parlamenta za vreme zaklinjanja, taj srednjovekovni, feudalni element je pretegnuo. Iz Äega dalje možemo da zakljuÄimo da nam tek predstoji borba za ograniÄenje vlasti feudalnog vladara – borba, dakle, u kojoj su moderna evropska druÅ¡tva odnela pobedu pre viÅ¡e vekova.
Autor: Dejan Ilić
Preuzeto sa: PeÅ¡Äanik
Leave a Reply