- U nastvaku prenosimo intervju sa Vesnom Rakić Vodinelić, predsednicom Saveta Nove stranke, za dnevni list Blic -
Vesna Rakić Vodinelić je po vokaciji profesorica prava, ali je u karijeri uvek bila negde na ivici politiÄkog angažmana, a ove godine je dublje zagazila u politiku. Tokom proÅ¡lih predsedniÄkih izbora bila je deo pravnog tima kandidata SaÅ¡e Jankovića, a sada je kandidat za gradonaÄelnika ispred Nove stranke.
Ne gaji iluzije da se stvari mogu naglo promeniti nabolje, ali kaže da ne treba biti ni obeshrabren.
- Moram da kažem da se ne osećam da sam u politici. Bar ne joÅ¡ uvek. SuviÅ¡e dugo sam se bavila mojom starom profesijom da bih tek tako mogla da je promenim. I miÅ¡ljenja sam da kad bi u politici bilo viÅ¡e ljudi koji su ostvareni u nekim drugim profesijama bilo bi bolje i za druÅ¡tvo i za politiku. To možda zvuÄi idealistiÄki jer je i pitanje koliko takvi ljudi mogu da opstanu u politici. Ne osećam se politiÄarkom, nisam to, niti to mogu da postanem.
ZvuÄite kao Mirko Cvetković kad je sa mesta premijera znao da kaže “to ovi politiÄariâ€...
- Jedno je ako ste vi na nekoj odgovornoj politiÄkoj funkciji koja nosi odgovornost. To Å¡to je on rekao je znak da je hteo da skine odgovornost sa sebe. Ne treba da budete profesionalni politiÄar da biste shvatili kakva vam je odgovornost. ÄŒovek Å¡to ima manje politikantskog i manipulantskog u sebi pre može da oseti odgovornost. Ako pogledate neke druge kulture, koje nisu evropske, na prime Japan, možete da vidite kako njihovi ljudi na važnim politiÄkim funkcijama imaju pojaÄan osećaj odgovornosti i Äesto se to po njih zavrÅ¡ava na tragiÄan naÄin.
Ipak, sutra ako biste bili izabrani za gradonaÄelnika, to bi bilo i politiÄko mesto?
- To ne sporim. Mislim da oni koji su politiÄki funkcioneri bez obzira na njihovo osnovno životno zanimanje moraju da razviju svest o svojoj odgovornosti, ali moraju i da postoje druÅ¡tveni i pravosudni mehanizmi da se ta odgovornost opredmeti.
Nedavno ste rekli kako će odbornici Nove stranke u budućoj skupÅ¡tini Beograda biti straža koja će obaveÅ¡tavati graÄ‘ane. Nad Äim ćete stražariti?
- Pre svega sam mislila na naÄin na koji sada radi SkupÅ¡tina grada. Bili smo svedoci da su skupÅ¡tine grada bile naprasno zakazivane, dnevni red Äesto nije bio poznat, o odlukama sa tih sednica obaveÅ¡tavani smo naknadno kada je neka Å¡teta već bila naÄinjena. To je nedopustivo, pre svega sa stanoviÅ¡ta onih koji predsedavaju SkupÅ¡tini. Ako oni to dopuÅ¡taju, onda moraju da budu tu odbornici koji će biti dovoljno kuražni da o tome obaveste javnost.
Koliko verujete u regularnost izbornog procesa za beogradske izbore, s obzirom na to da znamo šta se događalo na ovim višim nivoima?
- Ima nekih indicija da će se ti izbori odvijati pod neregularnim uslovima. Pre svega, tu mislim na priÄe koje su dosta uÄestale i dolaze iz mesta van Beograda da se poslednjih meseci intenzivno veći broj ljudi iz tih mesta preseljava za Beograd. Naravno, sasvim je moguće da oni zaista menjaju mesto prebivaliÅ¡ta i zaista se sele u Beograd, ali naÅ¡a iskustva sa proÅ¡lim izborima sa dostavljanjem onih listića na adrese na kojima odreÄ‘eni ljudi nikad nisu stanovali, izazvala je naÅ¡u pozornost. Zato ćemo uraditi sve, pre svega pozivajući se na Zakon o informacijama od javnog znaÄaja, da se vidi na koji naÄin, koliko i iz kojih razloga toliki broj ljudi dolazi u Beograd. Drugo, mora se obratiti pažnja na to kako se sastavlja biraÄki spisak, na ravnopravnije predstavljanje kandidata u medijima i na metod rada izbornih komisija. Ja sam posle dugo vremena imala priliku da budem Älan RepubliÄke izborne komisije i tu smo takoÄ‘e imali priliku da vidimo kako je i to postala glasaÄka maÅ¡inerija kao u SkupÅ¡tini.
Neposredno posle inauguracije Aleksandra VuÄića za predsednika napisali ste da to može biti dan kada je autoritarna vlast postala otvorena diktatura. ProÅ¡lo je nekoliko meseci, kako se stvari razvijaju, jeste li bili u pravu?
- Posle Äetiri meseca ne bih mogla da tvrdim da sam u pravu. Pravim razliku izmeÄ‘u autokratije i diktature i mislim da se mora praviti razlika. Diktatura je ovo Å¡to se deÅ¡ava u Turskoj. Tamo za obiÄan natpis u novinama možete biti pritvoreni. Do toga ovde joÅ¡ uvek nije doÅ¡lo, mada moram reći da u poslednje vreme znaci nisu tako ohrabrujući. ÄŒitali smo kako su negde u unutraÅ¡njosti majka i ćerka bile privedene u policiju zbog nekog posta koji su stavili na Fejsbuk i koji je protumaÄen kao pretnja. Nije sporno da se na pretnje mora obratiti pažnja, ali treba ozbiljno videti koje reÄi se mogu smatrati pretnjom. Imate i sluÄaj pokojnog Mladena Nikolića koji je poslao neki SMS komÅ¡iji u kojem je, navodno, pretio Aleksandru VuÄiću. Bio je priveden, potom stavljen u pritvor, a onda je utvrÄ‘eno da nije dovoljno uraÄunljiv, pa je zavrÅ¡io u psihijatrijskoj pritvorskoj bolnici, gde je umro pod nerazjaÅ¡njenim okolnostima. CiniÄno je zvuÄala dijagnoza da je umro zbog prestanka rada srca. A zbog Äega je srce prestalo da radi, ne govori se. Porodici i advokatu je uskraćen pristup nekim delovima predmeta.
Ko je zaštićen?
- ZaÅ¡tićen je predsednik države koji je i po prirodi stvari najzaÅ¡tićenija liÄnost u ovoj zemlji. A nezaÅ¡tićeno je jedno dete od Äetrnaest godina - mislim na malog Aleksu Jankovića koji se ubio zbog vrÅ¡njaÄkog nasilja. To je tragedija i jedne porodice i druÅ¡tva. Organizovana pretnja njegovih vrÅ¡njaka koja je do toga dovela zavrÅ¡ila se prekrÅ¡ajnim kažnjavanjem bez kriviÄnog gonjenja i na kraju je proces zastareo. To su straÅ¡ne nejednakosti u pristupu zbog kojih ne možete da se ne zabrinete.
Šta još vidite kao najveći problem sa zakonima u ovoj zemlji i njenim pravosuđem?
- Ovo nije pitanje zakona, ovo je pitanje primene zakona. Kad je pravosuÄ‘e u pitanju možete da imate ovakav ili onakav zakon, možete imati teorijski najbolje zakone, ali suÅ¡tina je da li iza njega stoji istinska primena. Pogledajte samo problem zastarevanja kriviÄnih postupaka. SuviÅ¡e je mnogo veoma važnih liÄnosti, da tako kažem, prema kojima je postupak zastareo, a zastarelost je obiÄno na Å¡tetu žrtava koje nisu važne liÄnosti. Od MiloÅ¡evićevih dana do danas, kriviÄno gonjenje je zastarelo i prema njegovom sinu, prema njegovoj supruzi, prema njegovoj ćerki… Zastaren je kriviÄni progon prema nekim ministrima iz njegove vlade - Leposavi Milićević, pa prema Bubi Morini koja je bila komesarka za izbeglice. I do tog zastarevanja nije doÅ¡lo u MiloÅ¡evićevo vreme, nego nakon Å¡to je siÅ¡ao s vlasti. Da ne govorim o visokim dostojanstvenicima Srpske pravoslavne crkve, tajkunima raznih fela kao Å¡to je Stanko Subotić, sada Bogoljub Karić. TakoÄ‘e je interesantno videti ko ide u pritvor, a ko dobija nanogicu. I kad sve to sagledate, dolazite do zakljuÄka kako se u ime pravosuÄ‘a sprovodi jedna velika nepravda.
Da se vratimo na politiÄki teren. S Äim ćete pred biraÄe u Beogradu?
- Zasad ne bih o detaljima, ali ono Å¡to smatram glavnim problemom Beograda su nedostaci u urbanoj i kulturnoj politici grada. S tim Å¡to pod urbanom politikom ne podrazumevam urbanizam i ureÄ‘enje grada nego naÄin života u gradu. Beograd je kada se gledaju brojevi jedan od najsiromaÅ¡nijih gradova u Srbiji po broju siromaÅ¡nih lica. Uostalom, kao to je sluÄaj i sa svim velikim gradovima u Evropi. Osim bogatstva koje je u njima najveće, tu je i najveća koncentracija siromaÅ¡tva i mislim da tu postoji mogućnost da se preduzmu neke mere. Beograd je jako centralizovan, kao Å¡to je i Srbija centralizovana, i gradske opÅ¡tine imaju mnogo manja ovlašćenja nego Å¡to imaju opÅ¡tine koje nisu ukljuÄene u grad Beograd. Kad govorim o kulturi, mislim i na kulturu politiÄkog dijaloga koji će se negovati. VuÄić je uveo jedan stil prezira, omalovažavanja, ponekad i provokativnog maltretiranja sagovornika i novinara.
Aproksimativno, da budete izabrani na to mesto, šta bi bio vaš prvi potez?
- Moj prvi potez, s obzirom na moju profesiju, bio bi da utvrdim kako taÄno glase svi oni ugovori za projekte koji su urnisali Beograd kao jednu urbanu sredinu. Znate da većina tih ugovora nije objavljena u celosti zato Å¡to se tvrdi da to ne dozvoljavaju partner i da su poslovna tajna. Ali ako vi u nekom od tih projekata angažujete budžetska sredstva, onda to ne sme da bude tajna za one koji pune taj budžet. Dakle, pokuÅ¡ala bih da utvrdim Å¡ta tamo taÄno piÅ¡e, obavestila graÄ‘ane o tome i onda bismo utvrdili kolika je Å¡teta napravljena.
O promeni Ustava
Govori se o promeni Ustava. Å ta, po vama, treba menjati?
- Treba menjati mnogo, ali da se zadržim na segmentu koji se tiÄe metodologije promene Ustava. Pre svega, mi ne znamo Å¡ta se tu trenutno deÅ¡ava. Ono Å¡to se najÄešće Äuje u javnosti jeste promena Ustava na osnovu strategije i akcionog plana za reformu pravosuÄ‘a. Ne mogu da kažem da li nas oÄekuje amandmanska promena Ustava koja se odnosi na samo jedan njegov deo ili ćemo imati rekonstrukciju celog Ustava. ÄŒini mi se da se za ovo poslednje nema vremena. Pojavilo se nekoliko predloga za izmenu dela Ustava koji se tiÄe pravosuÄ‘a. Jedan koji je najdetaljniji potiÄe od Demokratske stranke, drugi je Pokreta za preokret, ali o tome se ne razgovara kao da nijedan predlog nigde ne postoji. Ministarstvo pravde je organizovalo debatu o promenama Ustava, a da samo nije ponudilo nikakav predlog.
Preuzeto sa: Blic
Leave a Reply