Sanja, draga,
Nemoj da ovo pismo shvataÅ¡ suviÅ¡e liÄno, jer si ti samo posledica tragedije koja je zadesila novinarstvo u Srbiji. Uzroci su mnogo dublji i plaÅ¡im se da ih ne bi razumela. Želeo sam da ti piÅ¡em već posle tvog prvog „teksta" o porodici Ognjanović i parama koje su ostale na njihovom raÄunu posle Tijanine smrti. MeÄ‘utim, to bi se verovatno svelo na liÄne uvrede, sliÄne onima koje su Äitaoci tvojih „novina" u svojim komentarima upućivali na adresu porodice koja je izgubila dete pre samo neÅ¡to viÅ¡e od Äetiri meseca. Zato sam reÅ¡io da joÅ¡ malo pratim tvoj „istraživaÄki" rad, a da u isto vreme pokuÅ¡am da saznam kako bi medij poput Bi-Bi-Si-ja propratio tu priÄu. Na taj naÄin, možda ćete ti i tvoje „kolege" nauÄiti neÅ¡to.
Da odmah budem jasan. Ja sa ponosom istiÄem da sam po zanimanju novinar ( i to iz Srbije) iako se već desetak godina bavim menadžmentom u medijima, a poslednjih 6 brinem o aktivnostima i razvoju Bi-Bi-Si -ja najpre u Evropi, a sada na Bliskom Istoku i Zapadnoj Aziji. O mom novinarskom radu možeÅ¡ da se raspitaÅ¡ kod (malo)starijih kolega iz drugih redakcija (jer ih u tvojoj nema), mada je većina njih odavno izgubila profesionalnu bitku zahvaljujući „novinarima" poput tebe. Ali, nisi ti kriva. Oni su.
TakoÄ‘e, imao sam tu nesreću da proživim ono Å¡to proživljava i porodica Ognjanović. Od smrti moje jednogodiÅ¡nje ćerke proÅ¡lo je već 10 godina i vreme tu dokazuje svoju relativnost. Kada se iz Äistog mira zaplaÄeÅ¡ u sred Pakistana, ili u hotelu u Muskatu (Oman) shvatiÅ¡ da neke stvari nikada nećeÅ¡ preboleti ma gde bio i samo je pitanje kako i koliko dugo ćeÅ¡ živeti sa njima. Svako od „Ognjanovića" se nosi sa tim na svoj naÄin. Ono Å¡to želim da kažem je da nije samo Tijana žrtva u ovoj tragediji. Ona je stavila veliku taÄku na svoj mali život, ali njena porodica, rodbina i prijatelji će celog života nositi taj ožiljak na svojim srcima. Da li se razumemo? Nije baÅ¡ toliko komplikovano.
Da se sad vratim na tvoju „priÄu". Pitanje Å¡ta se desilo sa parama koje su prikupili graÄ‘ani Srbije i regiona u nadi da će pomoći Tijani je sasvim legitimno. U javnom interesu je da se to sazna i tu nema nikakvih dilema. Ja sam u proteklih nekoliko nedelja razgovarao sa par najuglednijih i najuticajnijih Bi-Bi-Si urednika na tu temu, sve u želji da ti napiÅ¡em Å¡ta bi Bi-Bi-Si uradio u tvom sluÄaju, a ne Å¡ta ja mislim da bi uradio. PrimećujeÅ¡ razliku? Novinar traži relevantne i kompetentne sagovornike da bi pronaÅ¡ao odgovore na pitanja koja zanimaju njegovu publiku.
PoÅ¡li smo od pretpostavke da si dobila informaciju iz banke da su pare podignute i da sad treba videti Å¡ta raditi sa tim. Zadatak novinara je da, kada dobije informaciju, istu proveri, a ne samo da je prenese. To znaju Äak i oni koji ne rade u Bi-Bi-Si-ju. OvdaÅ¡nji urednici su mi rekli da bi uradili 3 stvari: 1) pronaÅ¡li drugi izvor 2) tražili dokaz za te tvrdnje i 3) uverili se da u dolaženju do tog dokaza nije prekrÅ¡en ni jedan zakon koji bi eventualno mogao Äitavu priÄu da obori na sudu. U sluÄaju da bilo koja od ove tri stvari nije uraÄ‘ena informacija o povlaÄenju para sa raÄuna ne bi mogla da bude objavljena.
Å ta bi onda bio sledeći korak? Da li bi Bi-Bi-Si kontaktirao roditelje koji su ostali bez deteta? Lagao bih kada bih rekao da me pozitivan odgovor na ovo pitanje nije iznenadio. Javni interes nema kalendar. Naravno, saÄekali bi da proÄ‘e sahrana, dali malo vremena porodici da tuguje, ali procena je da je Äetiri meseca sasvim dovoljan period. Pogotovo u uslovima ako bi se pokazala taÄnom tvrdnja da je novac povuÄen. PokuÅ¡ali bi da izbegnu direktan kontakt sa roditeljima. Zvali bi njihove roÄ‘ake, advokate, ljude koji su bili oko njih tokom kampanje prikupljanja novca....ali, ako bi bili sigurni da je novac podignut, potpuno je izvesno da bi kontaktirali i roditelje direktno.
Sve ovo se radi pre nego Å¡to je i jedno slovo objavljeno ili izgovoreno. PokuÅ¡ali bi potom da pronaÄ‘u neku organizaciju koja se bavi sliÄnim problemima (leÄenjem dece u inostranstvu), razgovarali bi sa roditeljima koji imaju sliÄan problem (bolesno dete), ali ne sa ciljem da se od Ognjanovića uzmu pare, već da bi se pronaÅ¡lo sistemsko reÅ¡enje koje ne bi bilo bazirano na medisjkim kampanjama i SMS porukama.
Ukoliko bi na kraju odluÄili da objave ovu priÄu, sve to bi prvo moralo da proÄ‘e kroz ruke advokata, a saglasnost bi se tražila od samog ureÄ‘ivaÄkog vrha.
I ovde se slažu da je u pitanju veoma komplikovan sluÄaj koji sa sobom nosi mnogo moralnih, etiÄkih, legalnih i profesionalnih dilema. Ali, novinari i služe za to da se sa svime time izbore i da u interesu javnosti prezentiraju Äinjenice. Ma kakve i ma koliko bolne one bile.
Sanja, draga,.... Å¡ta si od svega ovoga ti uradila? Prateći tvoj sluÄaj video sam meÄ‘u komentarima na FB da se Äak i tvoj muž gadi smeća od „novina" u kojima „radiÅ¡". Istina, kaže da si u pravu i da tu „ima neÄega", ali ja to ne mogu da tumaÄim drugaÄije osim podrÅ¡ke nekome sa kim živiÅ¡.
Ono Å¡to si ti uradila, Äak i da su ti namere bile najbolje, je sledeće: 1) Stavila si porodicu Ognjanović na stub srama i izložila ih najgrubljim pretnjama i uvredama, 2) Povredilila si sve koji su želeli da zadrže Tijanu u najboljoj mogućoj uspomeni i 3) Prekinula si i obesmislila svaku buduću akciju prikupljanja novca za neko bolesno dete.
I sve to na osnovu, kako sada stvari stoje, potpuno POGREÅ NE informacije.
Žao mi je Å¡to UNS i NUNS (Äiji sam jedan od osnivaÄa) nisu naÅ¡li za shodno da povodom ovog sluÄaja organizuju razgovor sa urednicima medija i povedu raspravu o svim etiÄkim, moralnim i profesionalnim aspektima ove priÄe. MeÄ‘utim, kako su „novinari" u tim „medijima" poput tvog, novinari baÅ¡ koliko su i „glumci" u porno filmovima- glumci, onda profesionalna udruženja (ma koliko loÅ¡a bila) nemaju sa kim da razgovaraju. Ja ipak radije kažem da su „Kurir" i ostali- novine, baÅ¡ koliko su Dafiment i Jugoskandik bili banke. Tako su se zvali, a radili su jedan sasvim drugi posao koji se pre ili kasnije svede na kriminal. Takvo je i ovo tvoje „novinarstvo".
Sanja.....tvoje će ime ostati u potpisu možda najnemoralnije i najprljavije kampanje koja je voÄ‘ena u tvojim „novinama". To su, izgleda, u nekom trenutku shvatili i tvoji „urednici", pa su krenuli da sve to potpisuju sa „Redekcija „Kurira"". U nadi da će svako od vas moći da mirno spava, (ne)svesni gluposti koju ste napravili. Ili, možda i dalje tvrdite da „ima tu neÄega"?
Nadam da znaš još nešto da radiš u životu, jer ti novinar nikada nećeš biti. Možda bi i mogla, ali sada je već suviše kasno za to.
Ali, pre nego Å¡to, pre ili kasnije, odeÅ¡ iz tog smeća od „novina", probaj da preko cele naslovne strane objaviÅ¡ samo dve reÄi: OGNjANOVIĆI- IZVINITE. Velikim slovima, Å¡to većim.
Možda ti oproste, ali te sigurno neće zaboraviti. Ni oni, ni ja, Äije si ožiljke na srcu svojim pisanjem otvorila. Nikome ne treba želeti da ga neÅ¡to zadesi da bi mogao to da razume. Ne želim ni tebi.
Možda nećeš biti novinar, ali ćeš sa „OGNjANOVIĆI- IZVINITE" pokazati da u tebi ima bar nešto malo ljudskog.
U nadi da ću i to doÄekati...
SrdaÄno
Dušan
Leave a Reply