Grigorije Potemkin nije bio za potcenjivanje…
Bio je grof (dobro, ne predsednik), državnik (dobro, ne kalibra VuÄića), presvetli knez (dobro, VuÄić nije knez, ali poput Goluma obožava da ga smatraju prekrasnim i presvetlim)… Jedina stvarna razlika ova dva lika je u Äinjenici da je Potemkin bio zaljubljen u Katarinu Veliku i bio njen „prime“ ministar – VuÄić je takoÄ‘e bio „prime“ ministar, ali zaljubljen samo u sebe (Ana Brnabić može da bude spokojna).
Katarina je Potemkina uÄinila gubernatorom, guvernerom, Äak i princom rimskog carstva. A on, u znak zahvalnosti Å¡to ga je uÄinila vrednim pomena, zaostalu južnu Rusiju „ukrasio“ veÅ¡taÄkim selima od kartona, a kuće lažnim iscrtanim fasadama…
Istorija XVIII veka? Ma ne, isti se scenario živi i ovih dana… Presvetli stiže u zaostalu južnu Srbiju, u Vranje. S obzirom da je Potemkin umro pre viÅ¡e od dvesta godina, njegov posao su preuzele vranjanske SNS kolege: Slobodan Grigorije Milenković i Branimir Grigorije StojiÄić.
GradonaÄelnik Vranja i direktor lokalnog urbanistiÄkog preduzeća stavili tapete na oronulu zgradu hotela, da se Broj jedan ne bi potresao pri obilasku grada! Na ÄuÄ‘enje i zgražavanje sugraÄ‘ana obojica odgovaraju da su „reakcije preterane“ i „tipiÄne za ovdaÅ¡nji mentalitet“, te da zbog toga „Vranje ne napreduje“!
Odustao sam od primisli da će SANU postati neophodni društveni korektiv – i sami su dosta oronuli pa nemaju vremena za drugu društvenu oronulost.
Ima li onda neko staleško udruženje lekara, sociologa, antropologa… koje će glasno reći ono što svi osećamo: ljudi pa ovo je potpuno nenormalno! Da gubernatoru Srbije prikazuješ ruinirani hotel sa nalepljenim tapetama, ne bi li mu se „smanjila sekiracija“ jednostavno nije normalno…
To se ne radi u svetu koji drži do sebe i koji nema ovakvog Gubernatora (termin nastao od reÄi guber?). NaprednjaÄka vlast toliko je promenila nacionalni karakter da elita (ako uopÅ¡te postoji), doživljava ovu tragiÄnu vest kao anegdotu za kafu nakon dugog dremeža, koja neće doneti okrepljenje već mamurluk. Cela je Srbija mamurna, jer ćuti!
Grigorije Potemkin je u svoja veÅ¡taÄka sela dovodio seljake iz drugih krajeva, a oni su imali obavezu da budu veseli i da se smeÅ¡e ruskoj carici…
Katarina ih je milovala po glavi. Verovatno je, kao i naÅ¡ car, bila dobra glumica. Mada su se isti seljani prevozili sa mesta na mesto prema Krimu (teÅ¡ko je bilo naći potreban broj „oduÅ¡evljenog naroda“), Katarina je glumila iznenaÄ‘enost i jednakom revnošću milovala jedne te iste po glavi… ZvuÄi poznato?
Pakuju se niÅ¡ki autobusi, puni sendviÄa i sokova, da poÄ‘u put Vranja i da po ko zna koji put odglume kulise ispred kulisa na uruÅ¡enoj zgradi vranjanskog hotela… „IznenaÄ‘en“ Broj jedan milovaće ih po glavi, „oduÅ¡evljen“ Å¡to ih se toliko skupilo (dovezlo). Problem sa ovim svetom je Å¡to pametni sumnjaju u sebe, a budale su pune samopouzdanja, rekao je ÄŒarls Bukovski.
Predugo je sve ovde farsa i kulise. NauÄili smo da živimo u lažima. Dok Svetska banka izdaje biltene pod naslovom „Rastuća nesigurnost“ i upozorava da rast BDP stagnira, te da neće biti dovoljan da se stigne ekonomija EU, Broj jedan se ponaÅ¡a kao Å¡eik, njegov prijatelj Bin Zajed. Deli „kapom i Å¡akom“, doduÅ¡e uglavnom na Pinku, pa je izostanak boljeg života lakÅ¡e podnoÅ¡ljiv! Pa Å¡ta će nam bolji život pored Zadruge, „najzahtevnijeg projekta u istoriji svetske televizije“.
Ovaj „imaginarijum“, koji je Mitrović doskora pravio samo u Julu, sada se produžio na celu godinu.
Kulise u Vranju? TipiÄna scena Mitrovićeve Zadruge…
Protest taksista? Kulise u Beogradu.
Nesrećna Srbija je jedina zemlja u kojoj se „štrajkuje“ protiv tehnoloÅ¡kog napretka, da ne kažem protiv CarGo-a. I u kojoj neponovljivi Broj jedan u trenu zaÅ¡titi taksiste koji neprekidno pljaÄkaju graÄ‘ane (blizak mentalitet?), ne bi li narodu ukinuo privilegiju da za manje para i mnogo udobnije i kulturnije internetom zakazuje vožnju.
OÄekujem uskoro Å¡trajk radnika poÅ¡te protiv Googla i mejlova – s obzirom da su ukinuli praksu slanja pisama, od Äega svaka poÅ¡ta živi. I da naravno Broj jedan zaÅ¡titi poÅ¡tare i lepljenje maraka, obzirom da se dokazao u prelepljivanju.
SluÄaj „uzbunjivaÄa“ u KruÅ¡iku? Kulise u Valjevu.
Željan istine javnosti nepoznat A. O. obelodanio je dokaze da državna firma omogućava ocu ministra policije bogaćenje, a Srbiji blaćenje u svetu, s obzirom da je oružje zavrÅ¡ilo u rukama terorista u Jemenu i Siriji! I? NiÅ¡ta naravno, republiÄka javna tužiteljka Zagorka Dolovac je odavno teleprontovana u naredni SNS mandat, pa u ovom ne može da uÄestvuje…
A kulise navodne brige za narod i poÅ¡tenja SNS vlasti su saÄuvane time Å¡to se sakrilo hapÅ¡enje A. O., te se o ovom hrabrom Äoveku nedeljama niÅ¡ta nije znalo. Pa naravno, kada REM i Olivera Zekić ne stižu da se bave ni oÄiglednim felacijom u Parovima, kako će stići da se bave ovim banalnim puÅ¡enjima kojima obiluje Srbija!? Prvo državni ćiriliÄni novinar, Marić Felatio Milomir, pa onda ostala boranija. A. O. se, poput Jozefa K, oÄigledno izgubio u nepreglednim prostranstvima Potemkinovih sela…
Doktorat Siniše Malog? Kulise na Univerzitetu.
SluÄaj malog Malog ne samo da ukazuje na hipokriziju i licemerje vlasti, na frustriranost i neispunjenost kojoj su potrebne zvaniÄne univerzitetske kolajne kao potvrda, već na mnogo ozbiljniji problem. Odavno su (zahvaljujući i SANU) postavljene nauÄne kulise u Srbiji – Frensis Bejkon je upozoravao da nauka ne sme služiti obrazovanju pojedinca već uvećanju Äovekove moći nad prirodom. Nauka je na ovim prostorima odavno iskljuÄivo naÄin promocije pojedinca, bez ikakvog uticaja na prirodu i druÅ¡tvo, te je mali Mali pomislio da jedno prepisivanje, manje ili viÅ¡e, neće ugroziti „nauku“ u Srbiji.
Zaveden univerzitetskim kulisama mislio je da je svaka igra dozvoljena i nije slutio da Ivanka Popović postoji i da može biti toliko drska da posumnja u Potemkina…
Sve je u Srbiji na prodaju: Äast, ugled, sadaÅ¡njost i budućnost, sve – samo da posrednici u prodaji budu dobro poznati SNS likovi, svejedno je da li je to neki akademik ili glumac. Ili Sarapa. Ili Krstić… Razlika je samo u procentu od prodaje. Novac je ovde zamenio i poÅ¡tenje i znanje i istinu.
Alber Kami je tvrdio da je lakÅ¡e prodreti u Äoveka koji laže nego u onoga koji govori istinu. Istina, kao i svetlost, zaslepljuje, kaže. Laž je naprotiv, poput lepog sumraka u kojem se istiÄe svaki predmet.
Nadam se da je u pravu i da će Srbija pažljivo gledati u sumraku nedelje marta naredne godine…
Autor kolumne objavljene u dnevnom listu Danas je Älan Gradskog odbora Nove stranke NiÅ¡ i redovni profesor Medicinskog fakulteta u NiÅ¡u SaÅ¡a Živić.
Leave a Reply