Postoje trenuci kada shvatiš da stalno pisanje o politici i nije toliko važno, s obzirom da se ovom temom bave svi sem idiota (makar Platon tako smatra).
Manji broj piše direktno o životu – a ima li važnije teme u životu od zdravlja i opstanka? Da probam kao lekar sa gotovo tridesetogodišnjim iskustvom da kažem koju o tome.
Pre svega ima nas sve manje i manje…
Prema optimistiÄkim prognozama Centra za demografska istraživanja Instituta druÅ¡tvenih nauka u Beogradu za pedeset godina biće nas 2,5 miliona manje – Å¡to znaÄi da Srbije neće biti već sredinom ovog veka! Naravno, ovde nije uraÄunat egzodus mladih ljudi u inostranstvo (zbog Äega se Broj jedan hvali najmanjom stopom nezaposlenosti u istoriji Srbije). Ukoliko nastavi sa ovakvim udarniÄkim radom, ne da neće biti nezaposlenih, nego neće biti ni istorije, ni Srbije…
Prema podacima OEBS-a Srbiju godiÅ¡nje napusti oko 50.000 ljudi – samo po ovom osnovu za pola veka bićemo manji za jedan Beograd. U redu, samodovoljnom Beogradu ostatak Srbije je popriliÄno nevažan. Uz nestajanje, neravnomerni regionalni razvoj je druga rak rana naÅ¡eg druÅ¡tva – dekadentni Beograd brine o novogodiÅ¡njoj rasvetli u septembru i Äilasu koji se „slika sa narko-dilerom“, ali će ubrzo i nestajanje Beograda doći na red. Od toga nas neće spasiti Vesić, beogradski metro i jarboli, Äak ni Beogradska hronika koju finansiraju NiÅ¡lije i ostala Srbija…
Od nestajanja nas neće spasiti Äak ni srpska crkva – poslednji je tren da naÅ¡ patrijarh prestane da brine o apanažama, mitovima i Kosovu, Äak i o kontroli raÄ‘anja i poÄne da brine o Srbiji. Lako mu je, ima uzor – patrijarha Pavla. Budimo ljudi…
Starimo ne samo kao pojedinci (Å¡to mi liÄno teÅ¡ko pada), već kao nacija. U stvari sve ovo piÅ¡em zbog upozorenja na jednu jednostavnu Äinjenicu – u NiÅ¡u uskoro neće ko imati da leÄi decu!
Moguće da je ingeniozan Broj jedan smislio pakleni „održivi plan“: s obzirom da svi sa juga odoÅ¡e u NemaÄku, toliko da se egzodusa ne bi postideo ni Arsenije Treći ÄŒarnojević, neće ni biti dece – pa nema potrebe ni za pedijatrima?
Mada ovaj stav deluje monstruozno, zaista nemam drugo objašnjenje za ovu evidentnu društvenu slabovidost.
Od deset deÄjih neurologa u mojoj Klinici ostao je samo jedan i on se ozbiljno razboleo zbog ekstremnih napora. DeÄja kardioloÅ¡ka služba koju su sa mukom opsluživali troje kardiologa spada na jednog (ako je uteha izuzetno smo pojaÄali deÄju kardioloÅ¡ku službu Saudijske Arabije).
U roku od pet godina u penziju će otići novih Å¡est lekara DeÄje klinike, tako da će se ugasiti i brojne druge službe… Ne kažem da je mnogo bolje na severu, ali je jug svakoj vlasti, pa i ovoj najnarodnijoj i najnaprednijoj, bio „trinaesto prase“ (krmaÄa, Äitaj državni aparat, ima samo dvanaest sisa). Zaposli se tu i tamo neki lekar u Beogradu ili Vojvodini, ali na jugu niko.
Već Äetiri godine rukovodstvo DeÄje klinike piÅ¡e autistiÄnom ministru zdravlja o ovom problemu. Molbe? DemarÅ¡e? Vapaje? Kako god, odgovora nema osim besmislenog stava o primanju „talenata“, najboljih svrÅ¡enih studenata medicinskih fakulteta.
Naravno, nemam niÅ¡ta protiv talenata (posebno ako ih biraju bolnice, a ne SNS) – ali su nama neophodni gotovi specijalisti, oni koji će ovog trena preuzeti posao. Nema moja bolnica vremena da Äeka narednih desetak godina i iÅ¡koluje za umetnost leÄenja nekog talenta – neophodni su nam gotovi pedijatri odmah. Da se razumemo, nije bolja situacija ni sa medicinskim sestrama, a sa nemedicinskim kadrom i da ne govorim.
„Kako je moguće da nas je najjaÄi od svih instinkta, instinkt opstanka, prestao motivisati“, pita se Erih From pre pedeset godina, a ja ovih dana. From kaže: „voÄ‘e preduzimaju mnogo toga da se Äini kao da neÅ¡to efikasno rade na izbegavanju katastrofe: beskrajne konferencije, rezolucije, pregovori – sve to odaje utisak kao da je problem sagledan i da se neÅ¡to Äini da se reÅ¡i“. Dakle, da se ne naljute botovi – nisam ovo rekao ja, ovo je citat iz kapitalnog dela Froma „Imati ili biti“.
LJudi, moja je bolnica pred nestajanjem, ako je to ikoga briga. Sve besmislice koje sluÅ¡am, smenski rad na primer, rak su rana tercijarne medicine i glogov kolac u telo srpske pedijatrije. I to „reÅ¡enje“ je samo privremeno – ubrzo će nestati lekara i za smenski rad (poÅ¡to će preostali pedijatri raditi kao u Zastavi u Kragujevcu, neka deca sa juga viÅ¡e ne raÄunaju na supspecijalistiÄke preglede)…
Nije na jugu moja bolnica izuzetak – nije bolja situacija ni na Radiologiji, PlastiÄnoj hirurgiji…
Da podsetim zaboravnu vlast da je pre pet godina pedijatriju proglasila deficitarnom granom medicine. Nisam to uradio ja, ni Äilas, ni Živković… to je uradio aktuelni ministar iz Zemuna i njegov idol „koji se raÄ‘a jednom u trideset godina“.
Ako obojica hitno ne omoguće prijem najmanje deset lekara iz korpusa onih koji sada zavrÅ¡avaju volonterske specijalizacije i koji su svojim parama punili budžet Republike Srbije, za trideset godina, kada se bude rodio novi genije formata Broja jedan, ne da neće biti brige o novoroÄ‘enim bebama, na Äemu navodno insistira ministar iz Å ilerove, nego neće ni moje klinike. A ni mnogih drugih.
Slaba će biti uteha Broju jedan kada opet „podvikne“ ministru zdravlja NemaÄke. Svi naÅ¡i lekari i sestre zahvaljujući njegovoj sistematskoj brizi i programu „Triple Win“ otići će u NemaÄku. Pa oglas nemaÄkog GIZ-a o potrebi primanja medicinskog kadra i danas je na sajtu Nacionalnog biroa za zapoÅ¡ljavanje… Neće biti Marić Milomira da aplaudira, neće biti Krstić NebojÅ¡e da objaÅ¡njava, neće biti Mitrović Željka da luduje, niti Sarape i VuÄićević DJ-a da se Äude, ali neće biti ni beba ni pedijatra. Ni radiologa, ni hirurga ako je to pedijatrima uteha…
„Najveća je od svih ludosti – žrtvovati svoje zdravlje, ma Å¡ta to bilo; zbog sticanja imovine, zbog napredovanja u službi, zbog uÄenosti, zbog slave, a da o slasti i kratkotrajnim užicima vlasti i da ne govorimo. Å taviÅ¡e, zdravlju treba sve podrediti“, govorio je Artur Å openhauer.
Stoga, neka nas vlast ubedi da ne želi da žrtvuje zdravlje nacije.
Da li možemo verovati ovakvoj vlasti? Pre neki dan bili su izbori u Engleskoj. Samo dva minuta posle zatvaranja biraÄkih mesta (dobro ste proÄitali, dva minuta) znali su se nezvaniÄni rezultati. Posle 12 sati bili su poznati i zvaniÄni. Brojano je 33 miliona glasova. Posle 14 sati Boris DŽonson je otiÅ¡ao kod kraljice po mandat…
Dva dana posle poslednjih aprilskih izbora u Srbiji, naÅ¡a komisija je rekla da ne može da izaÄ‘e sa zvaniÄnim rezultatima izbora jer je prebrojano samo 30% glasova. Bilo je tri miliona glasaÄa… „Ovo su bili najpakleniji izbori“, rekao je predsednik RepubliÄke izborne komisije prof. dr Dejan ÄurÄ‘ević… Srećom da nemamo kraljicu – naÄekala bi se ta rezultata naÅ¡ih izbora.
Stalno govorim da je mart mnogo ozbiljnije pitanje nego je dilema bojkota izbora…
OÄekujem da progovore zaposleni i sindikati u zdravstvu. Od SANU moramo dići ruke. Srpsku akademiju, oÄigledno, ne interesuje budućnost Srbije.
Autor kolumne objavljene u dnevnom listu Danas je Älan Gradskog odbora Nove stranke NiÅ¡ i redovni profesor Medicinskog fakulteta u NiÅ¡u SaÅ¡a Živić.
Leave a Reply