Da li smo u ratnom stanju (sa nevidljivim neprijateljem)?
Dok nemaÄki predsednik Å tajnmajer tvrdi da oni nisu, nego da je ovaj izazov smo test organizovanosti i solidarnosti naroda, naÅ¡ predsednik svakog dana tvrdi da jesmo, a ministar Vulin sa neskrivenom radošću stalno menja ratne uniforme.
Dobro, neka taj „odnos prema ratu“ bude stvar percepcije, liÄnog doživljaja, ratniÄke proÅ¡losti… Da podsetim da je naÅ¡ predsednik pre 25 godina u Glini rekao: „Nikada Srpska Krajina, nikada Glina neće biti hrvatska. Ukoliko srpski radikali pobede, vi znate da ćete živeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi, i tu odstupanja biti neće.“ Ima dakle naÅ¡ predsednik tu ratniÄku crtu, nema zbora – i dan-danas neprekidno ratuje protiv vidljivog (Äilas, Å olak, N1, Danas…), a evo i protiv nevidljivog neprijatelja (korona virus).
Pa ako smo „u ratu“, kako da procenimo uspeh ratovanja a da ne naljutimo ni Gordanu Uzelac, ni Dragana J. VuÄićevića, ni neponovljivog SaÅ¡u Milovanovića, a ni samog AV, koji se zajedno sa naÅ¡im epidemiolozima neprestano ljuti i breca na neposluÅ¡ni narod, a zatim ga kumi i moli?
Možda da proverimo kako je kod nas a kako kod suseda, koliki je procenat zaraženih ljudi (izraÄunavao sam iz odnosa testiranih i pozitivnih)? Stvari stoje ovako: najmanje je zaraženih u Sloveniji 3,31%, pa MaÄ‘arskoj 4,23%, Bugarskoj 4,57%. U drugoj polovini su Bosna sa 7,70%, Crna Gora sa 7,82%, Hrvatska sa 8,89% i Makedonija sa 10,28%. A ko ima ubedljivo najveći broj zaraženih? Pa naravno ratniÄka Srbija sa 17,47%. Analogni procenti se dobijaju i kada se raÄuna broj zaraženih na ukupno stanovniÅ¡tvo – i tu je Srbija iznad svih sa 0,8 promila!
Å to znaÄi da loÅ¡e vodimo rat. Uprkos tome Å¡to doktor Kon kaže da se „nemamo Äega stideti“.
Odmah da kažem, da sa izuzetkom Bugarske najmanje testiramo u regionu, a u odnosu na propalu Sloveniju Äak pet puta manje. Po broju zaraženih već smo prestigli Maleziju, koja ima 30 miliona stanovnika – podatak koji prvo padne u oÄi kada pogledate tabelu worldometer.info.
I nisu to jedine ratniÄke dileme…
Uprkos ratnom stanju, kod nas umire mnogo više mladih ljudi nego u svetu. Npr. u grupi 40 do 50 godina u svetu umire 0,9% a kod nas 11,7%?
I zbog Äega je predsednik morao da otima respiratore i vozi avione kada je od nabavljenih 1.008, na respiratoru bilo najviÅ¡e 150, a sada je 125 ljudi? Da nije bilo humanije da struka proceni koliko nam je respiratora stvarno potrebno, a predsednik da viÅ¡ak preusmeri onima Äiji je zdravstveni sistem „propao“? Ili naÅ¡ predsednik zna neÅ¡to straÅ¡no o Äemu mi obiÄni smrtnici pojma nemamo?
I kako to da, kako ponosno reÄe RTS imamo viÅ¡e testova od SAD, kada oni testiraju 11.000 ljudi na milion (a ima ih 300 miliona), a mi 3.700 (na 6 miliona)?
Sent Egziperi tvrdi: kada želiÅ¡ da upoznaÅ¡ odraslog, nikada ne pitaj prava pitanja: „koje je boje tvoj glas, da li puÅ¡taÅ¡ golubove, koje igre umeÅ¡ da igraš“? Uvek pitaj za neku brojku: „koliko si visok, koliko težak, koliko zaraÄ‘uješ“… Zbog toga je ova moja sumnja tako puna brojki. Dakle, mnogo je nejasnoća… Molim da naÅ¡i struÄnjaci ovo objasne, a ako moje razmiÅ¡ljanje nije taÄno, odmah da mi kažu da postavljam politiÄka pitanja i optuže za izdaju… Neka mi sudi vlast ili istorija, svejedno.
Moje je miÅ¡ljenje da nije sve u ratovanju i potpunoj izolaciji, ali to ne smem glasno reći da ne naljutim opet doktora Kona, pa da nanovo odustane od rukovoÄ‘enja Kriznim Å¡tabom… Kao lekar sa praksom ne razumem kako bi bilo Å¡tetno da ljudi po ovom suncu proÅ¡etaju po livadi, a nije Å¡tetno da se guraju u Lidlu? U kome će zavrÅ¡iti gotovo svaki od sto evra koji će nam predsednik pokloniti, ne bi li tako pomogli oronulu nemaÄku privredu, koja će, kako kaže Broj jedan, propasti mnogo viÅ¡e od naÅ¡e. Humano sa njegove strane…
Da li struka – svaka, pa i naÅ¡a, ima obavezu da se stalno preispituje i hrabro, u skladu sa zavetom Hipokratu, kaže da je neÅ¡to možda potrebno drugaÄije, ako je i ako već nije kasno? Ili moramo bespogovorno da sluÅ¡amo naÅ¡u „kinesku braću“ koja su juÄe, priteÅ¡njena logikom brojki, javila Svetskoj zdravstvenoj organizaciji da je u Vuhanu ipak bilo 50% viÅ¡e umrlih (izvor Sky news), a pravdali se banalnom greÅ¡kom i kaÅ¡njenjem…
Okreni, obrni pa mi prihvatamo doktrinu najmanje uspeÅ¡nih u leÄenju korona virusom, ili je i ovo moja politiÄka ocena? Kako verovati onima koji su uhapsili prvog doktora Li Venlianga, koji je hteo upozoriti svet na opasnost korone i koji sada „filuju“ podatke kako im se svet ne bi smejao? Kod mene se to zove gubitkom kredibiliteta, kod vlasti politiÄkom ocenom onih koji žele da nas virus pobedi… Sve ovo će ubrzo proći, i tek ćemo tada biti svesni svojih zabluda… Ja sigurno. Kon i ekipa, sumnjam…
Sumnja – najplemenitiji i najpametniji naÄin postojanja mislećih ljudi u nas je odavno zabranjena, a u vreme vanrednog stanja dodatno opasna. Ovde su na ceni samo ljudi koji ne sumnjaju, ni u Å¡ta, a u voÄ‘u i doktora Kona nikako. Sumnje nema ni na „konferencijama za Å¡tampu“, jer jednostavno nema ni novinara! Italijanski državnik, FranÄesko GviÄardini, govorio je da je prvi zadatak svake vlasti da otkloni svaku sumnju.
Naša vlast sumnju smatra kriminalnim i antidržavnim delovanjem – ni ona, ni botovi, neće se boriti da uklone razloge sumnje, već da uklone onog ko sumnja. Vanredno stanje i strah od opakog virusa nikako ne sme biti razlog za jednoumlje i ukidanje demokratije. Ova tortura koja se svakodnevno isijava sa televizija sa „nacionalnom frekvencijom“ a koju diktira predsednik i struka koja ga savetuje, doći će ubrzo na naplatu i porušiti evropski put Srbije (u demokratiju). Nažalost, mnogi to neće doživeti kao problem – pa imamo mi „brata Sija“!
Do zavrÅ¡etka vanrednog stanja i permanentnog ludila koje se emanira moramo biti i strpljivi i hrabri i podneti „dve-tri gusenice da bi videli leptira“, kako je nas i Malog princa pouÄila ruža sa asteroida B612.
Ako se ne borimo za leptira, naš život izgubiće smisao.
Autor kolumne objavljene u dnevnom listu Danas je Älan Gradskog odbora Nove stranke NiÅ¡ i redovni profesor Medicinskog fakulteta u NiÅ¡u SaÅ¡a Živić.
Leave a Reply