Ako verujete Erihu Fromu i uz to ga joÅ¡ Äitate, stvari postaju jasne.
Ako verujete Aleksandru VuÄiću i Äitate Informer ili Srpski telegraf živećete u (blaženom?) neznanju.
U svom kapitalnom delu „Imati ili biti“ legendarni radikalni humanista tvrdi da je jedina stvarna dilema savremenog sveta upravo ta: imanje ili bivstvovanje.
Te da se u najvećem broju sluÄajeva odluÄujemo za imanje.
U ovom delu From kaže: „imati predstavlja normalnu funkciju našeg života, da bismo živeli moramo imati stvari… u kulturi gde je vrhovni cilj imati, gde se za nekoga kaže da „vredi milion dolara“ kako može postojati alternativa imanju“?
Zaboravili su naÅ¡i ljudi na bivstvovanje, na Äinjenicu da je biti, mnogo znaÄajnije nego imati.
Kada to zaboravi obiÄan Äovek, možemo mu i oprostiti. IzmuÄen svakodnevnim brigama i slatkoreÄivošću Broja jedan pomisli da će mu ovaj obezbediti imanje, a time i veÄnu sreću.
Ali ako imanje nad bivstvovanjem slavi Srpska pravoslavna crkva onda se to teško može oprostiti. Pre svega stoga što je uticaj Srpske pravoslavne crkve na naše društvo i dalje jako veliki.
Nije samo problem u Broju jedan koji se o važnim državnim problemima savetuje sa poglavarom naÅ¡e crkve. Mada smo navodno sekularna država, javnosti oÄigledno ne smeta ovaj paradoks.
Pitam Marić Milomira i VuÄićević J. Dragana, koju bi koliÄinu izbezumljenosti ubacili u svoje medije kada bi Äuli da se o svojim odlukama Erdogan savetuje sa verskim poglavarom Turske Mehmedom Gomezom?
Verovatno bi tvrdili da je zadrt, ostrašćen i staromodan, mada bi urednici Informera ili Srpskog telegrafa, koji neprestano gostuju u jutarnjim programima Mitrović Željka ili Marić Milomira mogli i da ustvrde da poÄinje novi (verski) rat…
A koliko bi tek jedan Evropejac kalibra Krstić Nebojše morao da utroši prekora za versku zatucanost na primer predsednika Irana Hasana Rohanija ukoliko bi se on o politici savetovao sa iranskim verskim vođom ajatolahom Ali Hamneijem?
I koliko bi priÄali o tome da to nervira, na primer, SAD?
A ubeÄ‘eni smo da su SAD blagonaklone kada VuÄić ode u Sinod po konsultacije… O tempora, o mores…
Kada se Srpska pravoslavna crkva, po prvi put, iskreno pobunila?
Pa tek onda kada joj je režim Äukanović Mila (brata po uverenju VuÄić Aleksandra) jednim nakaradnim i antidemokratskim zakonom u pitanju doveo imovinu!
Do tada ni reÄi… Kada se ugrožavala suÅ¡tina SPC, kao moralnog stuba druÅ¡tva, svakojakim gadostima po Pinku i Hepiju nisu rekli ni reÄi.
Kada je doÅ¡lo do soÄnog felacija u naÅ¡em nesrećnom rijalitiju ćutali su horski i REM i SPC.
Kada je Marić Milomir vređao univerzitetskog profesora samo zato što je druge veroispovesti i što mu se njegovo prezime Sinani ne sviđa, gluvi i nemi ostali su tužilaštvo i SPC.
Kada „dostojni“ vlasnici i „urednici“ Informera i Srpskog telegrafa poliju po svima nama kofe duhovnih fekalija objavljujući detalje muÄenja nesrećne Monike Karimanović, SPC zažmuri.
Nisu se osetili prozvanim ni po pitanju vrÅ¡njaÄkog nasilja, ni po pitanju uÄestalih samoubistava po Äemu smo „poznati“ u Evropi…
NiÅ¡ta ne naruÅ¡ava spokoj u PatrijarÅ¡iji, samo mogući gubitak imovine u Crnoj Gori. SPC obavlja molitve sa Älanstvom SNS kome je nareÄ‘eno da najzad odu u crkvu bez ikakvih stranaÄkih obeležja (jezikom SNS to je „akcija“, jezikom SPC to je „moleban“).
Dakle, uÄi nas stvarnost, jedini naÄin da SPC postane „duhovni voÄ‘a naroda“ jeste da joj se ugrozi imanje, dok za bivstvovanje „ne daje pet para“, ma koliko to nerviralo Eriha Froma i sledbenike.
Naša se crkva brine za svoje materijalne „svetinje“, a u isto vreme propoveda: „ne skupljajte sebi blago na zemlji gde ga izgriza moljac i rđa.
Gde lopovi prokopavaju zidove i kradu ga!
Nego skupljajte sebi blago na nebu, gde ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gde lopovi ne prokopavaju zidove i ne kradu! Jer gde ti je blago, tu će ti biti i srce“ (Jevanđelje po Mateju, 6, 19- 21).
Ne zaboravlja SPC samo na svoje uÄenje, zaboravlja ona na humanizam kao ideju. Tako nas Buda poduÄava da ne smemo žudeti za imovinom, ako želimo da dostignemo najviÅ¡i stadijum ljudskog razvoja.
Avaj, SPC oÄito nije ljubitelj Bude, ali ni istine – znam, mnogi će naći opravdanje za ponaÅ¡anje naÅ¡e crkve, izjednaÄavaće crkvene zgrade sa idejom, govoriće da ugrožavanje imovine u Crnoj Gori u stvari ugrožava nacionalni identitet Srba tamo (kao da je pre tog zakona bilo lako biti Srbin kod Mila)…
Ali svi misleći ljudi znaju da to nije tako. Da se razumemo, muka naÅ¡a je u tome Å¡to pravoslavnu veru izjednaÄavamo sa Srpskom pravoslavnom crkvom! Kao Å¡to Broj jedan nije Srbija (mada bi to jako voleo), tako ni Irinej nije pravoslavlje.
Vrlo Äesto u diskusijama sa mojim prijateljima, pravim popovima, teolozima, govorimo da je naÅ¡oj crkvi potrebna reformacija i neki novi Martin Luter.
Predugo je naÅ¡e sveÅ¡tenstvo u zabludi (sa Äasnim izuzecima kakav je bio i Pavle – ostati upamćen kao Pavle, mnogo je viÅ¡e nego biti upamćen kao patrijarh), predugo naÅ¡a crkva Å¡iri razorni nacionalizam, umesto potrebni duhovni ekumenizam. PokuÅ¡ajte da sretnete Irineja ili da zakažete prijem bilo kod kog vladike…
Ima Boga, ali nema Å¡anse.
Oboleli su oni odavno od gordosti, smatraju da poput pape ili kardinala imaju viÅ¡e vrlina nego im je potrebno… Nema joÅ¡ uvek SPC indulgenciju, makar ne zvaniÄnu, ali oÄekujem da samodovoljni popovi oktroiÅ¡u i otkup grehova kao svoj zvaniÄni stav… Vole popovi pare i ordenje, baÅ¡ kao i njihov „dostojni“ Broj jedan, pa to ti je…
Naravno, to Å¡to mislim o SPC ne smeta mi da budem vernik.
Kao Å¡to mislim da volim Srbiju viÅ¡e od Broja jedan (a da to nije profesionalna obaveza, već potreba), tako mislim i da pravoslavlje volim viÅ¡e od naÅ¡ih diÄnih popova.
Nije mi potrebna Crkva da propovedam i primerom širim vrednosti humanizma, duhovnog uzrastanja, milosrđa, porodice…
Pravoslavna crkva veÄito strahuje od „neprijatelja“: druge nacije, druge vere…
Ono Å¡to je Broju jedan opozicija, to su za SPC rimokatolici, pa ekumenizam Äesto naziva jeresom.
Mene je pravoslavlje nauÄilo da krivca uporno tražim upravo u sebi a ne u okolini. Potrebno je da o sebi mislimo skromno, a o drugima dobro – po meni to je jedino ispravno pravoslavlje!
Zbog toga je i logiÄno da ovakva naÅ¡a SPC odlikuje Broja jedan: oboma su uvek krivi oni drugi.
Stoga se izvinjavam i SANU – u nebrizi o zdravlju srpskog duha opasno im konkuriše i SPC…
Izbori ili bojkot? Uskoro oÄekujem o tome stav SPC…
Autor kolumne objavljene u dnevnom listu Danas je Älan Gradskog odbora Nove stranke NiÅ¡ i redovni profesor Medicinskog fakulteta u NiÅ¡u SaÅ¡a Živić.
Leave a Reply