Odrastao sam uz Alana Forda, strip koji je bio popularniji u Jugoslaviji nego u Italiji, zemlji postanka. Da se razumemo, nije ni u Italiji bio loš strip – naprotiv.
Magnus i Bunker stvorili su istinsko remek-delo. Ipak, onaj zaÄin koji je ovo remek-delo uÄinilo nezaboravnim je genijalni prevod i adaptacija pokojnog Nenada Briskija. Nenad je likovima ovog serijala udahnuo novi život, prepun parodije i satire, napravio melting pot Radoja Domanovića i slepstik komedije DŽerija Luisa. Briski je dodao ubitaÄnu iracionalnost koja je o ovim krajevima oÄigledno toliko prijala da su citati Alana Forda postali neizostavni deo danaÅ¡nje (sub)kulture.
I taman kada se poverovalo da je nadrealna farsa Alana Forda zavrÅ¡ena, pojavila se nova TNT družina i novi Broj jedan: SNS i Aleksandar VuÄić. Mnogo Å¡ta je i u ovoj novoj farsi iracionalno, tako da se danas uspeÅ¡no takmiÄi sa svojim slavnim pretkom. Na primer, skoraÅ¡nja izjava Aleksandra Vulina „VuÄić ne bi danas bio živ da su uspeli da mu zakolju babu“ potpuno je u rangu „bolje je biti bogat i zdrav, jer ako si bolestan džaba ti Å¡to si siromaÅ¡an“, i po stepenu besmisla i po iracionalnosti… Likovi TNT nastavljaju da žive po scenariju Briskija. Tako Vulinova tetka, koja takoÄ‘e nije zaklana, omogućila mu je da: „bolje živi 100 godina kao milioner nego sedam dana u bedi“. Å teta Å¡to je Roberto Ravioli, alias Magnus, umro, inaÄe je mogao da nacrta Vulina kako Äita Kapital na bazenu hotela Hayat! Å to bi rekao Grunf, „bolje ispasti budala nego ispasti iz voza“.
Sve je iracionalno i paradoksalno u naÅ¡oj domaćoj ekspozituri cvećare iz NJujorka: leviÄar (Aleksandar Vulin) glasa za kapitalistiÄki zakon (o agencijskom zapoÅ¡ljavanju), ÄetniÄki apologeta (Vuk DraÅ¡ković) ne ide na Ravnu goru, kapitalista (Bogoljub Karić) pomaže pojedinaÄna gazdinstva u Srbiji a VuÄić ta ista gazdinstva prodaje Arapima u bescenje, niÅ¡ki naprednjak Bojan Avramović tvrdi da su „NiÅ¡lije Å¡teta za državu“… I? „Mi niÅ¡ta ne obećavamo i to ispunjavamo“ brane se iz domaćeg TNT-a. Stranice ovog legendarnog stripa kao da su uÅ¡le u statut SNS, pa iracionalnostima nikada kraja.
Imamo mnogo nacionalnih televizija, ali nemamo novinare, pa se na Pinku, Hepiju i srodnicima ponavljaju sve jedni te isti likovi. ÄŒesto se pitam, kako se Dragomiri AnÄ‘elkovići, Dejani Miletići, Krstići, Raduni, Drecuni i ini jednom ne zapitaju: moram li baÅ¡ svako jutro kod Milomira Mitrovića i Željka Marića? Da nisam dosadio Bogu, ako već mislim da nisam ljudima? Ne, oni otvoreno i slobodno kritikuju Fridom haus koji je ovu godinu Srbiju stavio u „delimiÄno slobodnu zemlju“ baÅ¡ zbog njih i takvih medija. I? Å ta na to kažu Olivera Zekić i Grunf? Da se ne sekiramo jer je „bolje neÅ¡to od neÄega nego niÅ¡ta od niÄega…“
Mi smo zemlja koja je zaposlila najviÅ¡e medicinskog osoblja, „Äak 14.000 u Äetiri kliniÄka centra“ kako, ne trepnuvÅ¡i, izjavi ministar zdravlja, iako se u svim nemaÄkim bolnicama govori iskljuÄivo srpskim jezikom. „Mi nemamo problem sa nedostatkom lekara i sestara“, tvrdi LonÄar, a ne odgovara, na primer, na pitanje koliko ima hirurga u niÅ¡kom kliniÄkom centru – „najmodernijoj bolnici na Balkanu“? Toliko da se ne mogu organizovati Äak ni dežurstva. I? „Dole oni, živeo ja“ rekoÅ¡e uglas LonÄar i Alan Ford.
Da i dalje ne bi imali problem sa medicinskim kadrom u priznatoj visokoj medicinskoj Å¡koli u Ćupriji buduće medicinske sestre obrazuju poznati zdravstveni radnici i predavaÄi, sasvim sluÄajno i TNT poslanici Martinović i Orlić…. Å to rekoÅ¡e u njujorÅ¡kom TNT, „ulaz slobodan, izlaz se naplaćuje“…
Nama standard stalno raste i evo već sedmu godinu Äekamo platu od 500 evra, mada skoro svi u regionu, pa i malena Crna Gora imaju veće plate nego mi (Srbija 470 evra, Crna Gora 516 evra). ÄŒak nas je i jadna i podeljena Bosna i Hercegovina pretekla za dva evra meseÄno! I? „Bolje biti bogat nego ne biti“ reÄe Alan Ford ili SiniÅ¡a Mali, ne sećam se…
NaÅ¡a privreda neprestano beleži epohalne uspehe a profesor ekonomije dr Milojko Arsić tvrdi da Srbija ima najmanji BDP u regionu, dok Fiskalni savet potvrdno klima glavom. Svetska banka Äak (ona sa kojom je VuÄić u takvim prijateljskim odnosima da to ni NebojÅ¡a Krstić ne može opisati) tvrdi da najveći privredni rast imaju Albanija i Kosovo, a da zbog slabe privrede Srbiji „neće biti bolje ni za 2-3 godine“. I? NaÅ¡a TNT familija nas bodri: „ne predaj se nikada, osim kada moraš“…
VuÄić i ministar Stefanović nemilice hapse (i „svoje“, da dokažu koliko su pravedni), a Fiskalni savet ocenjuje da nam je privredni rast tako mali zbog „visoke korupcije i zaostajanju po pitanju vladavine prava“. I? Ne napredujemo, u redu, ali u cvećari u Palmira Toljatija smireno kažu: „ko izgubi dobitak taj dobija gubitak“.
Mada smo ukinuli pruge (u poslednje vreme Äak i železniÄke stanice), neprekidno smo u vozu za Evropu. Kada stižemo? Dobar savet Alana Forda zlata vredi te ga naÅ¡ Broj jedan stalno primenjuje: „glasajte za mene – vama će biti isto, meni će biti bolje“…
Posrnuli obrazovni sistem leÄi se u Železari u Smederevu i Zastavi u Kragujevcu – napor lokalnog TNT-a da ogadi uÄenje deci i zaposli ih u fabrikama stvarajući od dece jeftinu radnu snagu pozdravljaju Kim DŽon Il i Bob Rok miÅ¡lju: „za domovinu bih dao sve, pa i nokat“…
NekadaÅ¡nji Å ef TNT grupe u SkupÅ¡tini Srbije, Zoran Babić, Äiji je auto usmrtio nedužnu ženu, kaznu izdržava na suncu ne u Sopotu nego u Opatiji kako onomad reÄe lokalni Broj jedan. Zaslužena kazna – možete misliti koliko Babića bole opekotine od sunca? NJegov sluÄaj je takoÄ‘e opisan u Alanu Fordu pod maksimom „bolje kukaviÄki pobeći nego junaÄki poginuti“!
Ni gol na fudbalskoj utakmici ne možete dati ako to ne odobri naÅ¡ Broj jedan. „Sedeo sam sa predsednikom Crvene zvezde, i palo mi je na pamet da bi Aleksa Vukanović mogao da bude igraÄ odluke, pa sam rekao Zvezdanu Terziću da ga zove i da mu poruÄi da da gol“, rekao je VuÄić a njegovu izuzetnost potvrdio Broj jedan iz Njujorka izrekom „ako kaniÅ¡ pobediti, ne smeÅ¡ izgubiti“…
Na moju žalost sve je ovde farsa, jedan veliki imaginarijum koji su napravili ne Željko Mitrović, već srpski TNT i Broj jedan, govoreći neprestano „ono što niko ne može, mogu i ja“.
Do najdubljih i najÄistijih istina pre se doÄ‘e osećajem nego razmiÅ¡ljanjem – poruÄio je Anatol Frans. Å to reÄe Grunf „nijedna bolest nije zdrava“…
Autor kolumne objavljene u dnevnom listu Danas je Älan Gradskog odbora Nove stranke NiÅ¡ i redovni profesor Medicinskog fakulteta u NiÅ¡u SaÅ¡a Živić.
Leave a Reply