Nekako baš u ovo vreme pre dve godine pisao sam o mojoj omiljenoj seriji Top lista nadrealista (decembar 2017. godine).
Nakon toga sam ironiju, sarkazam i parodiju, najjaÄe oružje Nadrealista, Äesto koristio u svojim tekstovima. Ne retko sam se pozivao i na DŽona Kliza i njegov Leteći cirkus ili Magnusa i Bunkera i njihov Alan Ford, s obzirom da su, po mom saznanju, najveći baÅ¡tinici ironije u savremenoj (sup)kulturi.
I taman kada sam pomislio da nema viÅ¡e prostora za razraÄ‘ivanje ironiÄnih teza, stvarnost me ubedila da nisam u pravu. Kako je ironija smrtna za Broja jedan (poput uperenog snajpera), danas protiv nje protestuje SNS Srbija.
Nije džaba ni Domanović bio ironiÄan. Nije živeo dugo ali je baÅ¡ svaki trenutak oÅ¡trio svoje satiriÄno pero da poput Koraksa demaskira prvo režim Aleksandra Obrenovića, a nakon majskog prevrata i KaraÄ‘orÄ‘evića!
ZnaÄi nije ovo druÅ¡tvo bolesno od juÄe – nisu „dobro proÅ¡li“ ni Koraks, ni Ćulibrk, ali ni Domanovića vlast nije mazila. Duhoviti urednik Danasa pre dve godine naslov mi je promenio u „Top lista nadrealiste“ fokusirajući se na Broja jedan i usmeravajući moje hroniÄno nezadovoljstvo samo na ovog Äudaka. Danas ga molim da to ne Äini, jer nije problem samo u ovom neobiÄnom autokrati, nego u celom druÅ¡tvu. Bolestan smo narod, da uprostim. Zbog toga fatalistiÄki valja da se ćuti? Ja ne…
Jedina smo država gde vlast Å¡trajkuje protiv opozicije! Kada smo se onomad smejali Neletu Karajliću koji je predstavljao vlast koja poÄinje da Å¡trajkuje glaÄ‘u protiv opozicije pod parolom „i mi bi da živimo kao rudari“, verovali smo da je to farsa i da ne postoji deo zemaljske kugle gde bi takva ludost mogla da se desi. Kada evo, deÅ¡ava se u naÅ¡em dvoriÅ¡tu! Å ta vlast želi stalnim napadima na faÅ¡iste Äilasa i družinu?
Da ovu opoziciju zameni nekom drugom? Ili da je uÄini nepostojećom kao u Belorusiji, pa da naÅ¡ Broj jedan poput LukaÅ¡enka lamentira Å¡to nema 4 ili 5 opozicionara umesto fikusa u SkupÅ¡tini? Na kom jeziku Krstić NebojÅ¡a i kompanija objaÅ¡njavaju Evropi da apsolutna vlast (na Kosovu osvojila 99% glasova) protestuje protiv opozicije za koju sama kaže da je marginalna?
Ili bi u objaÅ¡njenju ove aporije (da ne kažem baÅ¡ ludosti) trebalo da potpomognu i intelektualni bardovi kakvi su Vulin i Martinović Aleksandar, možda Marić Milomir Äak? Ne sumnjam da bi to najbolje uradio dokazani struÄnjak za besmislice Dragan J. VuÄićević, ali ovog besmislenog korifeja ipak valja saÄuvati za jutarnji program Pinka, da Mitrović Željko ne izgleda baÅ¡ svako jutro psihiÄki najsumnjivije.
Dok se Hepi, Pink, Informer i Ono što se odaziva kada kažete „Alo“ bave procenama koliko je ubojito zašiljeno Koraksovo pero, prestala je da nam radi pošta!
O ovom Å¡trajku govorili nacionalni mediji te RistiÄević i Atlagić u SkupÅ¡tini? Naravno ne. ÄŒuo od prijatelja na ulici. Jadno je druÅ¡tvo gde ulica predstavlja bastion slobode. Da je Japanac nadležni ministar telekomunikacija uÄinio bi ritualno samoubistvo – ovaj naÅ¡ makar javno da obeća da u narednoj vlasti neće opet biti ministar (podsećam to je onaj lik koga je Å eÅ¡elj dr Vojislav proglasio za narko-dilera).
Ovaj nedokazani „kralj heroina“ uprkos Å¡trajka tako važnog sistema kakva je poÅ¡ta na svoj sajt stavlja slike razdraganih devojaka koje poziva da se prikljuÄe programu „devojke u tehnologiji“… Jedina tehnologija koja danas funkcioniÅ¡e besprekorno jeste tehnologija vlasti, koja za raÄun svog opstanka može da zažmuri na oba oka i napravi se da poÅ¡ta ne Å¡trajkuje te da ljudi mogu da Å¡alju pisma i poÅ¡iljke. Ako preostane beli dilerski proizvod nareÄenog ministra i za nas, možda i poverujemo u to.
Å trajk poÅ¡te je jedina neprijatna stvar koju vlast prećutkuje? Naravno ne. Srbije nije uÄestvovala na letnjoj Univerzijadi ove godine u Napulju, najvećoj sportskoj manifestaciji posle Olimpijade! I pored istorijskih uspeha ove vlasti, rasta BDP-a, povećanja i plata i penzija – ma zlatnog doba jednostavno reÄeno, Srbija nije imala para da na takmiÄenje poÅ¡alje svoje sportiste! Za razliku od Kosova, na primer, koje je imalo.
Eto koliko je destruktivna uloga Miće Ćulibrka i Koraksa, da zbog njih naÅ¡i studenti nisu mogli na takmiÄenje. Naravno i zbog faÅ¡iste Äilasa. Pa kako da onda slobodarski NiÅ¡ ne protestuje protiv ove trojice? Bruku – da naÅ¡i nisu bili na Univerzijadi Å¡iroko su razmatrali Mitrović i Marić, Spasić Sima, LaÄ‘ević i svi drugi zaposleni na nacionalnim jutarnjim programima? Naravno ne. Jednostavno je prećutana Äinjenica da je jula ove godine Univerzijada u Napulju uopÅ¡te i bila!
A kada o problemu nije diskutovao Krstić Nebojša, onda problema nije ni bilo, zar ne?
Tako u naÅ¡em druÅ¡tvu stalno igraju Nadrealisti – nije se sluÄajno Nele Karajlić nastanio u Beogradu. Ako nekada zaÅ¡kripi sa nadrealizmom, da vlast ima koga konsultovati. Možda nisu Äitali njegove romane, ali se sigurno sećaju legendarne reÄenice: „predlažem prvo da pojedemo sendviÄ, pa idemo na Å¡trajk glaÄ‘u“ …
Živimo dakle u druÅ¡tvu koje probleme „reÅ¡ava“ jednostavno tako Å¡to ih prećuti. Zbog toga za naÅ¡u vlast problemi i ne postoje – nije sluÄajno Mitrović Željko svoje životno delo nazvao imaginarijumom.
Tako Broj jedan „ne dozvoljava“ nemaÄkom ministru zdravlja da odvodi medicinske sestre, mada već Å¡est godina za to postoji ugovor Nacionalne službe za zapoÅ¡ljavanje Republike Srbije i „Bundesagentur fur Arbeit“. Imaginarijum…
Kada je Vilijam Tekeri (naravno, satiriÄar) pisao svoje remek-delo „VaÅ¡ar taÅ¡tine“ nije mogao ni da nasluti da će se ono 150 godina kasnije tako uverljivo „ekranizovati“ u savremenom srpskom druÅ¡tvu. Kao i nareÄeni Tekerijev roman, tako i srpska vlast nema junake, već samo likove. Stvarnost tako malo utiÄe na njih – samodovoljni i samozadovoljni javnost smatraju samo nepotrebnim i teÅ¡kim balastom.
Možda je primer Ministarstva zdravlja eklatantan. Desetine probleme koje je javnost prepoznavala i na njih tražila odgovore prekrila je praÅ¡ina – ona se slegla Äak i preko elisa sruÅ¡enog helikoptera, mada se Äinilo da će je tragicizam ovog incidenta zauvek ostaviti podignutom u vazduhu.
NiÅ¡ta ne naruÅ¡ava spokoj u Nemanjinoj – nedostatak lekova, egzodus mladih lekara i sestara u NemaÄku, dugovanja bolnica… Ne samo da nagomilani problemi nisu reÅ¡avani već su se prećutkivali i sa komunistiÄkim zanosom i uverenjem baÅ¡tinika apsolutne istine, optuživali drugi.
Tako mart naredne godine postaje test za druÅ¡tvo a ne za vlast. Ona možda poput Neleta poÄne i Å¡trajk glaÄ‘u protiv opozicije. A Å¡ta će ovaj hroniÄno neprosvećeni narod?
Predugo Äekam odgovor od SANU. Nije valjda njihov jedini posao da izdaju biltene sa tekstovima u kojima se pominju?
Da li je sluÄajno Å¡to najmudriji meÄ‘u nama, MiloÅ¡ Crnjanski, nikada nije izabran za akademika? I Å¡to je rekao: „najposle meni nikog nije žao, najmanje sebe. Mi treba da nestanemo, mi nismo za život, mi smo za smrt“?
Autor kolumne objavljene u dnevnom listu Danas je Älan Gradskog odbora Nove stranke NiÅ¡ i redovni profesor Medicinskog fakulteta u NiÅ¡u SaÅ¡a Živić.
Leave a Reply