Manipulacije, lažna obećanja i iznoÅ¡enje neistina su manir Aleksandra VuÄića, a netaÄna izjava da „imamo najjeftiniji prirodni gas u regionu“ pokazuje da su i koalicioni partneri odliÄni u tim disciplinama. Niže cene gasa za individualne potroÅ¡aÄe, po podacima Eurostat-a, imaju MaÄ‘arska, Rumunija, Bugarska, pa Äak i Bosna i Hercegovina. Kada su u pitanju industrijski potroÅ¡aÄi, situacija je takva da smo u 2015. godini, prvoj godini u kojoj  JP Srbijagas nije poslovao sa gubitkom, imali najveću cenu gasa u Evropi. U ovom trenutku malo veću cenu prirodnog gasa za industriju od Srbije imaju samo Portugalija i Hrvatska. To ne bi izdržale ni mnogo konkurentnije privrede od naÅ¡e i zato je Srbijagas karcinom srpske privrede, a Azotara, MSK i Petrohemija njegove metastaze. Ako poverujemo u tvrdnje da je cena po kojoj uvozimo ruski gas „bratska“, onda jedini razlog za ove taÄne i proverive Äinjenice može biti bahato i nedomaćinsko poslovanje Srbijagasa.
Kako izgleda to poslovanje najbolje se vidi na primeru preduzeća Toza Marković iz Kikinde Äiji je većinski vlasnik postao upravo Srbijagas, na osnovu duga koji se nagomilavao godinama i koji su platili poreski obveznici. Po usvajanju unapred pripremljenog plana reorganizacije, za predsednika Nadzornog odbora je izabran DuÅ¡an Bajatović, a rukovodstvo SPS u Severnobanatskom okrugu bez konkursa postavljeno za menadžment firme. U dva navrata je otpuÅ¡teno 200 radnika, služba nabavke kompletno zamenjena, a novi ljudi zaposleni po partijsko-rodbinskom kriterijumu. Odmah se krenulo u nenanemsko i netransparentno troÅ¡enje nabavkom raÄunara i trinaest automobila bez primene Zakona o javnim nabavkama, iako je Toza Marković de facto u državnom vlasniÅ¡tvu i ima obavezu da ga primenjuje. Ove Äinjenice su poznate graÄ‘anima Kikinde, ali zbog egzistencijalnog straha i dogovora oko podele plena izmeÄ‘u SPS i SNS, koji za sada dobro fukcioniÅ¡e, niko ne sme da ih iznese u javnost. Kako će se ovo zavrÅ¡iti, graÄ‘ani mogu da vide iz sluÄaja nekadaÅ¡njeg giganta Agroživ Äiji je vlasnik 2010. godine na sliÄan naÄin postao Srbijagas.
Nedavna izjava prvog Äoveka Srbijagasa - “dok sam ja živ neće biti konkurencije u nabavci i prodaji prirodnog gasa“ - pokazuje da je to poseban centar moći na koji Vlada Srbije nema nikakvog uticaja. Veliki gubici Azotare, MSK i Petrohemije nisu nastali jer ih Aleksandar VuÄić, kako sam reÄe, nije liÄno kontrolisao, nego zbog naÄina poslovanja kao u Tozi Markoviću. Pokrajinski odbor Nove stranke poziva premijera da reÅ¡i poslovanje Srbijagasa kao primarni problem, a time i veliki deo problema pomenutih gubitaÅ¡a. OÄigledno je da on to niti sme niti ume. Â
Prilog 1: Cene prirodnog gasa za industrijske potroÅ¡aÄe u EvropiÂ
Prilog 2: UÄešće poreza u ceni prirodnog gasa za domaćinstva
Leave a Reply