Prenosimo autorski tekst Radeta Radovanovića, novinara i Älana Saveta za kulturu Nove stranke, za dnevni list Danas.
Â
Ima li iÄeg dosadnijeg u novinarskom poslu od pisanja prigodnih tekstova ili pravljenja prazniÄnih emisija i programa o Novoj godini?
TaÄan odgovor glasi - ima! JoÅ¡ je gore ako se pomenutim i drugim praznicima moraÅ¡ baviti svake godine, a moraÅ¡ jer si dnevni medij… novina, portal… koji takve dogaÄ‘aje ne sme zaobići. Ili - možda i sme… ali na pravi naÄin! Tako Å¡to će ustuknuti pred ovom Novom 2017... vrativÅ¡i se, ne sluÄajno, onoj Novoj 1997... od pre taÄno dvadeset godina.
Pisao bih neÅ¡to o doÄeku Nove 1997. i svaki VaÅ¡ doprinos na temu ... Gde ste bili i Äemu ste se tada nadali - jako bih cenio ! – stavio sam na time line svog FB profila.
ÄŒekajući odgovore i komentare prisećao sam se … poslednjeg dana, i poslednjih sati te 1996. u Beogradu. … Na Trgu republike, Terazijama, u Knez Mihailovoj, NuÅ¡ićevoj, KolarÄevoj, Vasinoj, Makedonskoj… Bilo je svakakvih procena, ali se na “naÅ¡oj strani“ najÄešće govorilo da nas je te noći bilo nekoliko stotina hiljada! Realniji su pominjali brojke od 200.000 do 300.000 BeograÄ‘ana i gostiju koji su doÅ¡li iz cele Srbije … da se najsveÄanije i najurnebesnije Å¡to je moguće – doÄeka Nova 1997. Da se proslavi pobeda opozicije na lokalnim izborima 17. novembra… koju su, besramno kradući i falsifikujući… oteli Mirini i Slobini JUL – SPSovci.
Za nezaborav
Ko zna Å¡ta bi i od te pobede bilo da poÅ¡teni i hrabri ljudi… poÄev od NiÅ¡a pa preko Beograda, Novog Sada, Kragujevca, Pirota, Kraljeva, KruÅ¡evca, Zrenjanina, ZajeÄara… da pristojan svet, da bolji deo Srbije nije ustao i pobunio se kao nikada pre - tražeći poÅ¡tovanje i priznavanje svojih izbornih rezultata. Sam doÄek Nove 1997. zapravo je bio… svojevrstan… 45. dan protesta miliona graÄ‘ana Å¡irom Srbije! Prethodila mu je odluka, bolje reći – presuda Gonzalesove - OEBSove komisije da su rezultate izbora falsifikovali i pokrali - SPS nacional-socijalisti i komunisti. Konkretne dokaze o samom zloÄinu Gonzalesu su obezbedile demokrate iz NiÅ¡a, Älanovi gradske izborne komisije… E, tako se stiglo do samog doÄeka Nove 1997. Slike za nezaborav… U centru Beograda hiljade i hiljade ljudi, a svi prijatelji i svi prožeti istim osećanjem i nadom - od ponoći, od prvih minuta Nove 1997, poÄinje svetlija budućnost… Neopisiva radost i sreća koju Å¡iri “bratstvo uliÄara†svih fela i svih generacija… Debeli minus od oko desetak Celzijusovih, a sve podseća na najlepÅ¡e prizore davnaÅ¡njeg Vudstoka… Na pozornici kod Konja sve vreme nastupi raznih bendova, ali najlepÅ¡u i najmoćniju “svirku†izvode bubnjari… stotine njih rasutih po centru Beograda… A svako lupa ili duva … pravi buku … onim Å¡to je poneo od kuće i Å¡to danima već nosi u Å¡etnjama … ÄŒuju se budilnici … Å¡erpe …kante …Äinele … Zvona i zvonÄići… PiÅ¡taljke i duvaljke… Moje komÅ¡ije iz novobeogradskih Å est kaplara Žika i Maki Äesto su kilometrima ispred sebe gurali i udarali ogromno metalno bure, koje se nadaleko Äulo.
Trijumf
DoÄek Nove 1997. u centru Beograda bio je apsolutni trijumf neposredne demokratije! Stotine hiljada sliÄnomiÅ¡ljenika, stotine hiljada “naÅ¡ihâ€, a nigde jednog policajca, Äak ni saobraćajca, kordone i da ne pominjem. A na kordone i tuÄnjavu od strane policije bili smo navikli… Banalni ali krvavi primitivci sa Dedinja i njihova partijska kamarila, njihovi izvrÅ¡ioci u uniformama i bez njih, u nasilju i teroru su videli Å¡ansu za svoj dalji opstanak… DŽaba! …Te noći na razmeÄ‘u izmeÄ‘u 1996. i 1997. - na ulicama gradova nema policije, pa nema ni nasilja … Moji FB prijatelji se sećaju …
Slavica Mijović Ex Bogić: ÄŒekala sam da rodim ćeru i kriÅ¡om od tadaÅ¡njeg muža, pod izgovorom da idem kod sestre na Dorćol, iÅ¡la na pola sata-sat na Trg i do KolarÄeve. Doživela da me, dok Äekam tramvaj na vrhu Bulevara gaÄ‘aju flaÅ¡om iz kontramitingaÅ¡kog autobusa, uz povik "RaziÄ‘i se bando opoziciona!" Valjda, muÄeni, nikada ranije nisu videli toliko ljudi na stanici? Nadala se nekom boljem sutra za svoju Princezu i da neće morati da ide odavde da bi ga ostvarila. Well, morala je da ode.
Reditelj Janko Baljak, mlad i lep na fotki sa prijateljima te noći, kratko i jasno: Gotov je!
SiniÅ¡a R. Bojanić: Ako se raÄuna i doÄek srpske, onda ima Å¡ta da se piÅ¡e. Jedan od najboljih provoda u mom životu. Na bini BalaÅ¡ević, Brejkersi... ali mi zarobljeni kod Jugoslovenske knjige, ne možemo da mrdnemo od gužve, niÅ¡ta ne vidimo, niÅ¡ta ne Äujemo, ali zato jedan doboÅ¡, jedna gitara, 20-ak piÅ¡taljki i radost. Nezaboravno.
Vesna Kukić, profesorica iz VrÅ¡ca: Mi smo tada organizovali proteste u BeÄeju...
MiloÅ¡ Milić, tada mladi novinar B92: Ja prenosio NG doÄek/protest sa Trga do 3 - 3:30. JoÅ¡ se pozivam na to dežurstvo kad me pitaju da radim za praznike.
Aleksandar Vasović, novinar: Ta NG mi proletela, zaista, svaki dan je već neko vreme bio isti pa mi bilo svejedno da li je nova ili nije.
Profesorka dr Olja Arsenijević: Sa sinom od tri meseca... Nadala se boljim vremenima za njega i sebe... Miris bebe... PiÅ¡taljke... Pesnica... Lepota u Äekanju neke nove budućnosti... ÄŒiste i bistre bebine oÄi uprte u moje kao da pitaju hoće li stvarno uspeti moja borba... I njegova... Pa zajedno smo (on u stomaku) nosili transparente i sanjali o njegovom odlasku... I sarma, naravno!
Drago Pilsel, novinar iz Zagreba: Sarajevo, lizao je ratne rane. Prvi kakav-takav opuÅ¡ten doÄek nakon rata jer onaj na 1996. joÅ¡ je bio napet, joÅ¡ se dimilo…
Jelena Stanković: To su dani osećanja velikog ponosa. Vere da je sve loÅ¡e iza nas. DoÄek na trgu kod Krsta u Kragujevcu nezaboravan. Lica ljudi osmehom govore o sreći, o nadi i veri da je novi život otpoÄeo. Bilo je i neke vruce rakije ali mi tada to nije smetalo. Igralo se pevalo. Svi smo se već odliÄno poznavali jer smo danima Å¡etali. Možda je neumesno ali moram reći da mi je to bio poseban trenutak jer sam postala odbornik u prvoj viÅ¡estranaÄkoj SkupÅ¡tini. SugraÄ‘ani vas bodre i veruju vam. OÄekuju viÅ¡e od mogućeg. ÄŒinilo mi se da je ceo svet moj.
Branislav Bane Jerković: Svaka Äast, al Å¡ta ćemo danas… Äini se da je gore… Ovde ne postoji opozicija… Diktator uterao strah u kosti ili živimo bolje ?
Cica KaraÄić, MladenovÄanka iz Sarajeva: E baÅ¡ ste me posjetili… Sarajevo, Nova 1997… tek potpisano primirje. Hladno na prozorima folije umesto stakla. Ali živi smo, smrÅ¡ala sam 35 kg a suprug 25 kg ali deca su dobro to mi je važno. Nema se niÅ¡ta da bi se proslavilo. Ali imamo nadu da će biti bolje valja nam i ovo izdržati. Palimo televizor gledamo svu onu raskoÅ¡ kako se ljudi vesele igraju a hrane na pretek. Ipak se i po koja pesma zapevala uz trpezu koja se prikazuje na TV… Imali smo nadu za bolje sutra.
Marina Sofrenić, ekonomista: NajlepÅ¡i doÄek je bio na Trgu slobode 13. na 14. januar. Onoliku koliÄinu pozitivne energije, posle toga, viÅ¡e nikada nigde nisam osetila: stotine hiljada ljudi od Trga slobode do Slavije, a svi kao jedna porodica. Neponovljivo! Jedan od najlepÅ¡ih doživljaja u mom životu. Taj doÄek je objedinio i najmasovniji skup protestanata do tada i proslavu tzv. pravoslavne Nove godine. Da se podigne pritisak "crvenoj bandi", kako smo sve te sotone zvali, da vide tu "Å¡aÄicu stranih plaćenika i domaćih izdajnika" od 500.000 ljudi koji su disali kao jedno biće. Pre-le-po.
Mirjana Gabelić, privrednik: DoÄek na Trgu! Nezaboravna atmosfera, sreća, radost…
Dušan Gojkov: Bio na dežurstvu u RTV Politika. Ništa bitno se nije desilo... Bar mi nismo preneli… to što se nije desilo!
Katarza
Da, bilo je katarziÄno u noći doÄeka Nove 1997! Posle ponoći, na Trgu republike, buka do neba… Zvonjava hiljada budilnika… kao znak da je Njemu, Njoj i njima… odzvonilo. LJudi se ljube i Äestitaju jedni drugima… ubeÄ‘eni da su zakoraÄili u lepÅ¡u budućnost. Ispred izloga Kulturnog centra Beograda … veselo druÅ¡tvo budućih DANASovca… Kolega Rade Cvetićanin… na –10 Celzijusovih… otvara svoj, za sveÄanu priliku Äuvan, vrÅ¡aÄki Traminac star 23 godine… Nazdravljamo i pijemo… Za bolju budućnost… Za DANAS koji će se pojaviti u junu te 1997!
Leave a Reply