Piše: Predrag Miletić
Ovih dana Äitanjem, naroÄito na društvenim mrežama, nalazim raznorazne komentare povodom predstojećih izbora, predizbornih radnji, a naroÄito oko stranaka koje izlaze na te izbore. Interesantno je, ali i poznato i karakteristiÄno za našu populaciju da „svi znamo sve“, da smo „najbolji selektori u fudbalu“... Svih sedam miliona graÄ‘ana!? Pojedinci se nalaze prozvani da, bez obzira na imanje ili nemanje škole, govore o bilo kome i o bilo Äemu!? Genijalno!
ÄŒini mi se da se trenutno više lamentira nad opozicijom nego nad štetnim delovanjem pozicije. ÄŒitamo, na primer, kako imamo pravu i lažnu opoziciju. Koja je to prava opozicija i ko je Äini? (ja, naravno, znam.) Kako sada, ta opozicija može da kritikuje ono što je i sama radila desetak godina, i sliÄna pitanja?!
Ne bih ulazio u analizu opozicije jer bi me to daleko odvelo od teme, ali ću samo reći: ova i ovakva, trenutna opoziciju radi i preko svojih mogućnosti, suprotstavljena jakoj, moćnoj pošasti oliÄenoj u crveno-crnoj koaliciji. Moćni su, naravno, jer se kod njih nalazi „kljuÄ od kase“. Intelekt i mogućnost zdravog rasuÄ‘ivanja sigurno nisu na njihovoj strani, ali... takva nam je i Srbija.
Elem, pored svega navedenog, javljaju se „pametnjakovići“ koji „hejtuju“ bez vidnog razloga, navodeći raznorazne razloge za to, ulazeći pri tome i u porodiÄno stablo onih o kojima govore. Pokušavaju da, niÄim izazvani, pronaÄ‘u i opravdaju korene svog negativnog stava prema nekome ili neÄemu! Uglavnom ta kritika potiÄe od onih neprilagoÄ‘enih, nadobudnih, nigde prispelih koji svoje delovanje svode na puku kritiku radi kritike. ÄŒesto se naravno oslanjaju na neproverene, „rekla-kazala“ vesti. Veoma je interesantno da ovi „hejteri“ imaju (kvazi)podršku svojih pratilaca na društvenim mrežama, što neviÄ‘eno podseća na scenu tuÄe, kada onome koji tuÄe onoga koji je pao na zemlju stiže dodatna podrška „navijaÄa“ u stilu „to majstore, razbij ga, udri, ubi...“
Ti kritizeri su skloni da nas, koji se na ovaj ili onaj naÄin bavimo politikom u praktiÄnom smislu, nazovu „salonskim“ politiÄarima, a to opet liÄi na onu narodnu „drž’te lopova“, tj. klasiÄnu zamenu teza! Kritizeri još nalaze za potrebno da komentarišu kako je „došlo vreme za izlazak na ulice, za g...ivu motku“, dele savete da se „izaÄ‘e iz udobnih fotelja politiÄara“, da je vreme za „silazak u narod“. E, pa gospodo hejteri, da ste zaista mislili dobro ovom narodu, da ste imali petlju i malo pameti ne biste se bavili hejtovanjem, nego biste i vi preuzeli odgovornost, uložili deo svoje „pameti“ i praktiÄnim radom doprineli radu bilo koje stranke u opoziciji. Neki su, doduše svoju priliku propustili iako im je bila pružena, ali to je njihov izbor. Valjda su zato sada i najglasniji baš oni, ali naravno samo preko društvenih mreža. U javnosti ih nema, sakriveni su u „mišje rupe“ svoga doma!
Nije lako biti u današnje vreme „praktiÄni“ opozicionar demokratske provenijencije. Potpuno razumem njihovu potrebu da se, udobno zavaljeni u fotelju svoje sobe ili kabineta, late tastature, anonimni i sakriveni iza ekrana kompjutera.
Tako je roÄ‘en i novi tip politiÄara, tzv. Twitter i Facebook politiÄari. Nema kod njih omaške ni rizika od kompromitacije i eventualnih neprijatnih susreta sa organima gonjenja.
Zato, na kraju, skromni savet nekoga ko se bavi politikom, a ne politikantstvom: poštovani „hejteri“, ili se uhvatite u koštac s narastajućim naprednim radikalizmom kroz stranaÄki rad ili ćutite! Nesuvisle budalaštine koje Äitam preko tvitera i fejsbuka, nikada neće promeniti ništa!
Leave a Reply