NaÅ¡e druÅ¡tvo je pod stalnim pritiskom javnog mnjenja koji inicira da se bilo koje politiÄko delovanje mora bazirati na adekvatnom personalnom sastavu koji determiniÅ¡e odreÄ‘enu politiÄku ideju. Sada imamo pobedu politike koja je do krajnjih granica personalizovana u sadaÅ¡njem predsedniku vlade Aleksandru VuÄiću, Äiji je glavni koalicioni partner SPS, partija personalizovana njenim predsednikom Ivicom DaÄićem. Iz takvog stanja proizilazi promiÅ¡ljanje opoziciono opredeljenih graÄ‘ana, da je personalni sastav opozicije najvažniji faktor uspeÅ¡nog politiÄkog suprotstavljanja sadaÅ¡njoj vlasti. Samim tim, otvara se pitanje: Da li je srpsko druÅ¡tvo opredeljeno za vladavinu zakona ili za vladavinu ljudi?
Kako smo do toga doÅ¡li? Usled raznih faktora zaÄetih raspadanjem bloka komunistiÄkih zemalja, ekonomske krize i joÅ¡ mnogih drugih istorijskih vetrova koji nisu prepoznati na vreme, u SFRJ dolazi do potrebe transformacije jednopartijskog sistema u viÅ¡epartijski. Srbija, kao republika raspadajuće federacije, to poslednja prepoznaje. Do poslednjeg trenutka brani se zastareli politiÄki sistem, u kome se i komunistiÄka partija deli u politiÄkom promiÅ¡ljanju. I tada, uz nasilno raspadanje "velike zemlje" pozivanjem na vladavinu zakona i prava, jedan deo tadaÅ¡nje elite vladajuće i jedine partije ulazi u nametnutu vladavinu ljudi. PopuÅ¡tanje i prihvatanje viÅ¡epartijskog sistema, "uvoÄ‘enje" demokratije, ostvaruje se u najgorem mogućem trenutku. ViÅ¡epartijski sistem se uvodi na taj naÄin Å¡to imovina do tada jedine postojeće partije prelazi u ruke novonastaloj SPS, koja sebe proglaÅ¡ava pravnim naslednikom i sukcesorom Saveza komunista Srbije (Jugoslavije?). I to je demokratija? To je utakmica ravnopravnih koja se igra za glas biraÄa? Dakle, paradoks je da je uspostavljena vladavina ljudi na osnovu vladavine zakona koji se moraju menjati usled novonastalih okolnosti.
Prva stvar koja je u toj neravnopravnoj utakmici pokazatelj kuda će ići druÅ¡tvo, bila je, pored nezakonitog proglaÅ¡avanja sukcesije imovine, zadržavanje svih poluga kojima država upravlja i sprovodi zakone. Kroz politiÄko delanje tadaÅ¡nji SPS preuzeo je kormilo nad nacionalistiÄkim korpusom, stvarajući sliku u neslobodnim medijima, kako oni, promenjeni i "oprani", vode borbu protiv nadolazeće anarhije, koja bi navodno nastupila ako bi bilo ko drugi preuzeo vlast. Koketirajući u odelu bivÅ¡ih komunista, sa retorikom tada "preko potrebnih" nacionalista, a sa imovinom koju i dan-danas većina politiÄkih partija samo može da sanja, do poslednjih granica je denuncirana vladavina zakona i stvorio se prostor za ne samo vladavinu ljudi, nego i za tiraniju.
Srbija je uletela u kovitlac raspada SFRJ, reÅ¡avanje nacionalnog pitanja Srba raÅ¡trkanih po novonastalim državama, promenu politiÄkog sistema iz jednopartijskog u viÅ¡epartijski i joÅ¡ mnogo toga. Sveukupna situacija nije dozvoljavala (a nije ni odgovarala tadaÅ¡njoj preobuÄenoj politiÄkoj eliti) da se naÄini pravi otklon od prethodnog stanja i da se na pravi naÄin uspostavi vladavina zakona i prava, raspisivanjem izbora za ustavotvornu skupÅ¡tinu, Å¡to bi bila prava prekretnica srpskog druÅ¡tva u tom trenutku. O lustraciji da i ne govorimo. Kako izvrÅ¡iti lustraciju ako onaj koga bi eventualno trebalo lustrirati drži svu imovinu i sve poluge u druÅ¡tvu, popuÅ¡tajući samo u domenu: "Evo vam izbori, pa nas pobedite." A rat, koji zvaniÄno nije voÄ‘en od strane Srbije, ruÅ¡io je vladavinu prava i držao u strahu stanovniÅ¡tvo kroz medijsko zastraÅ¡ivanje, etniÄka Äišćenja sa svih strana i stvaranje neprijatelja, tako potrebnog da bi se uspostavila nova vladavina ljudi (elite), taÄnije, loÅ¡e prikrivene tiranije Slobodana MiloÅ¡evića.
"A moglo je bolje." Umesto da uvedemo svojevremeno samoupravni socijalizam, pokuÅ¡avajući da izbegnemo tržiÅ¡nu ekonomiju i slabljenje vladavine ljudi (Äoveka), mogli smo korak po korak da uvodimo vladavinu zakona. Najgore od svega jeste Å¡to je de facto uspostavljena vladavina zakona, ali zakona za nasilno oÄuvanje sistema u odumiranju, Å¡to će istorija kasnije i pokazati. Sukcesijom imovine partije i nejasnom raspodelom imovine iz socijalistiÄkog druÅ¡tva stvoreni su uslovi za procvat kriminala, koji se takoÄ‘e veÅ¡to pripisivao "anarhiji" koja je nastala uspostavljanjem viÅ¡epartijskog sistema. Cela jedna elita, koja i danas pravi disbalans druÅ¡tva u Srbiji, nastala je na neravnopravnom sistemu politiÄke moći, koji danas uz razna geostrateÅ¡ka prepucavanja "velikih" sila izbegava da konstituiÅ¡e institucije kojima bi oslabila svoju moć. Otud svi Äujemo neki Å¡raf koji Äangrlja u motoru Srbije, ali niko nema nameru da otvori haubu. Već smo se i navikli.
Ostaje dakle pitanje želimo li kao druÅ¡tvo vladavinu zakona ili vladavinu ljudi? ÄŒini se da ponovo propuÅ¡tamo Å¡ansu da otvorimo haubu, iÅ¡ÄaÄkamo onaj Å¡raf i pod potpuno ravnopravnim uslovima raspiÅ¡emo izbore za ustavotvornu skupÅ¡tinu, praveći na taj naÄin otklon od miÅ¡-maÅ¡a koji je u proteklom periodu nastao. Eto, pred nama su ustavne reforme, pa je možda i dobro pitanje da li bi ovakav put mogao da bude aktuelan, da konaÄno jednom ne reÅ¡avamo hiljadu problema u isto vreme, da ne dižemo nikakve revolucije, nego da uspostavimo pravi sistem.
Leave a Reply