Piše: Zoran Živković, predsednik Nove stranke
VeÄeras je o protestima u Makedoniji državna televizija Srbije izveÅ¡tavala preko minut i po. Sa druge strane, za izveÅ¡tavanje o danaÅ¡njem graÄ‘anskom protestu u Beogradu, koji je okupio viÅ¡e od 20.000 ljudi, bilo je dovoljno 30 sekundi.
Tekst "Anestezija licemerjem" objavljen je 21.07.2009. godine u okviru redovne kolumne Zorandirektno.
Za sedam proteklih godina nište se nije promenilo, a medijska scena Srbije postala je možda još zagađenija... To se vidi iz svakodnevno plasiranih laži o protivnicima režima u prljavoj orkestriranoj kampanji, o namernom ignorisanju važnih događaja kao što je na primer današnji građanski protest...
Gospodo draga, medijsko Ä‘ubre će nestati kada sa politiÄke scene nestane politiÄko Ä‘ubre. OÄistimo Srbiju!
Pažljiviji posmatraÄ naÅ¡e medijske scene je već godinama svedok deficita kritiÄkih tekstova i emisija koji bi se bavili ozbiljnom analizom i kritikom deÅ¡avanja u naÅ¡em druÅ¡tvu. Bilo bi veoma lepo da je to posledica harmoniÄne i prosperitetne atmosfere u kojoj se nalazi država, ali svima je jasno da se deÅ¡ava neÅ¡to suprotno. Partije na vlasti i tajkuni nekada zajedno, obiÄno pojedinaÄno, pokuÅ¡avaju da dugoroÄno, možda i trajno eliminiÅ¡u kritiÄko javno mnjenje. U tome im srdaÄno pomažu vodeći ljudi onih medija koji su do koliko juÄe slovili za „žestoke objektivne kritiÄare druÅ¡tvenih anomalija“. Ovde ne mislim na ono Ä‘ubre od medija koje se obiÄno naziva žutom Å¡tampom ili tabloidima. O njima ću kasnije. Ovde govorim o medijima koji su iznad te septiÄke jame srpskog novinarstva, ali koji se danas, uplaÅ¡eni ili dobro plaćeni, opredeljuju za ćutanje, za spavanje dok korupcija i kriminal, primitivizam i glupost ponovo duboko prožimaju Srbiju.
Postoje u Srbiji i novine za koje ozbiljni ljudi nikada ne daju izjave niti ih kupuju. To smeće je permanentno bilo na zajedniÄkom poslu sa onima koji su sazdani od istog materijala - loÅ¡e recikliranog upotrebljenog toalet papira. Mnogi Äasni ljudi su bili njihova legitimna meta svih ovih godina. I moje ime je prelivano tonama fekalija koje su izlazile iz pera i usta tih urednika, analitiÄara, saradnika, ali i politiÄara i eksperata koji su vrlo rado, gotovo svakodnevno davali izjave i intervjue za to smeće. ZnaÄajan broj „novinara“ je karijerom u ovoj vrsti novina doÅ¡ao do posla u javnom servisu, u ministarskim kabinetima, Äak i u diplomatiji. Ne postoji nijedan politiÄar u postÄ‘inÄ‘ićevskoj Srbiji koji nije koristio njihove prljave usluge. Te nazovinovine su dobijale ozbiljne stimulanse iz državnih para kroz reklame javnih preduzeća, kroz plaćene oglase državnih organa. One su produkt politiÄke garniture koja im danas licemerno sprema izmene Zakona o informisanju, kako kažu u nameri da uvedu red na medijskoj sceni, kao da su tabloidi autohtona pojava koja nema veze sa politiÄarima. Gospodo draga, medijsko Ä‘ubre će nestati kada sa politiÄke scene nestane politiÄko Ä‘ubre. OÄistimo Srbiju!

Leave a Reply