Vremeplov: Parlamentarna farma

Vremeplov: Parlamentarna farma

Pre šest godina, 3. aprila 2010, u okviru svoje redovne kolumne „Zoran – direktno” za dnevni list Danas napisao sam tekst pod nazivom „Parlamentarna farma”.

Danas, 6 godina kasnije i dan uoči nastavka konstitutivne sednice parlamenta, svedoci smo da se gotovo ništa nije promenilo. Uz nekoliko časnih izuzetaka, sistem je ostao isti i nikakva garda ili hor ne može to da zamaskira: bilo da za sve vreme trajanja mandata za govornicom ne progovore nijednu reč, bilo da govore retko ali glupo ili da svakodnevno neuspešno pokušavaju da dosegnu političku mudrost svog uzora Srećka Šojića, najvećem broju poslanika skupštinske većine preti opasnost da postanu bruka za svoju familiju, zgradu, ulicu, grad...

 

Dom Narodne skupštine, dominantna zgrada u epicentru glavnog grada, ovog proleća je ponovo pocrvenela. Ne, ne govorim o svečanom crvenom tepihu koji je pompezno onomad postavljen zajedno sa gardistima i horom, a sa ciljem da utera dignitet u tu nesrećnu instituciju. Crvenilo je posledica potpunog srozavanja svih parlamentarnih normi koje su u Evropi vekovima građene i koje se u ovoj zgradi nekoliko decenija uspešno uništavaju. Praktično samo nekoliko godina, dvadesetak meseci istorije ovog zdanja služi na čast narodu i državnicima ovdašnjim. Sve ostalo vreme Skupština kraljevine Jugoslavije, Skupština DFJ, FNRJ, SFRJ, SRJ i konačno Republike Srbije, dakle, sva vrhovna zakonodavna tela koja su u tom prostoru zasedala od kada je on izgrađen, bila su poprište različitih performansa karikature parlamentarizma. Nesrećna je država, bolesno je društvo u kome je spaljivanje parlamenta od strane gnevnog naroda jedan od najsvetlijih, najdemokratskijih i najpatriotskijih trenutaka u stogodišnjoj istoriji. Bilo je u tom zdanju i ubistava i samoubistava, ali tek danas, ovog proleća, dotaknuto je dno. Danas, na početku XXI veka, u demokratskoj Srbiji koja pretenduje da postane deo Evropske unije, u Narodnoj skupštini, po rečima samih poslanika, sede izdajice, budale, lažovi, kriminalci, narkomani, alkoholičari, kurve, džukele... Ovi „od naroda izabrani“, opet po rečima poslanika, nose hulahopke na glavi, žderu za džabe, na sednicama spavaju ili surfuju porno sajtovima, gađaju se cipelama, polivaju se vodom, psuju se uzduž i popreko, krše mnoge zakone, protivpravno akumuliraju funkcije kojima ni izdaleka nisu dorasli.

 

Ipak, uprkos svemu što su poslanici sami o sebi rekli i svemu što su do sada pokazali, mislim da je njihova sudbina nesrećna i tužna. Bez obzira na nezaslužene privilegije, visoke plate, dnevnice i putne troškove, besplatna, za državu i narod mahom besmislena putovanja diljem belog sveta i jeftinu holesteričnu hranu, poslanici su, ipak, većinom žrtve srpske političke tranzicije. Uloga elektronskih zečeva, tehnološki zastarelih glasačkih mašina, koju su im namenili njihovi partijski šefovi, osim pomenutih, kratkotrajnih privilegija ne može im doneti ništa dobro. Bilo da za sve vreme trajanja mandata za govornicom ne progovore nijednu reč, što je slučaj sa jednom trećinom „narodnih predstavnika“, bilo da govore retko ali glupo, druga trećina, ili da svakodnevno neuspešno pokušavaju da dosegnu političku mudrost svog uzora Srećka Šojića, najvećem broju preti opasnost da postanu bruka za svoju familiju, zgradu, ulicu, grad... Naravno, ima u Parlamentu i lukavih pokvarenjaka, onih koji su spremni da okaljaju svoj obraz u zamenu za imunitet od krivičnog gonjenja, što je tajna njihovog poslovnog „profesionalnog“ uspeha. Ima i onih koji bi mogli da kažu nešto pametno, konstruktivno, korisno za narod i državu, ali oni ćute, jer bi izrečeno bilo suprotno stranačkim i koalicionim interesima...
 
Za svaki problem postoji rešenje, pa i nesrećna demokratura srpskog parlamentarizma može biti izlečena. Zakonodavnu vlast je neophodno reformisati na način koji je uspešno primenjivan u drugim državama kada su one bile u problemima koje danas muče Srbiju. Da bi Narodna skupština Srbije postala dostojna svog imena i svoje ustavnopravne pozicije neophodno je izmeniti način izbora poslanika i karakter njihovog mandata. Prvo treba smanjiti broj poslanika, ne samo iz racionalnog razloga štednje nego, pre svega, zbog toga što njihov današnji preveliki broj dovodi do devalvacije značaja te funkcije. Jednodomi parlament u koji bi bilo birano sto pedeset narodnih predstavnika je prava mera za naše društvo. Sto poslanika treba birati po većinskom sistemu, direktnim glasanjem za kandidate po imenu i prezimenu, u sto izbornih jedinica. Ovakvim izbornim sistemom građani bi precizno znali za koga su glasali, koga su izabrali, šta im je u kampanji obećavao, na čija vrata mogu da zakucaju ako su predizborna obećana izigrana ili ako imaju problem u čijem rešavanju poslanik može da pomogne na zakonit način. Ostalih pedeset parlamentaraca treba birati sa stranačkih izbornih lista za koje bi cela Srbija bila jedna izborna jedinica. Sa te liste političke stranke bi mogle da poboljšavaju kapacitet svog poslaničkog kluba tako što bi odatle birale žene kandidate, ako su među poslanicima koji su izabrani većinskim sistemom dominantni muškarci ili bi kandidati sa liste postajali poslanici zbog ravnomerne regionalne ili starosne strukture poslaničke grupe.
 
Mandat poslanika bio bi isključivo u njegovim rukama i jedini način da se njega liši je ostavka na koju niko i nikako ne može da ga natera. Imunitet poslanika bio bi sveden na njegovo izvorno značenje što znači da bi on bio zaštićen od krivičnog gonjenja samo za ono što izrekne sa govornice ili u javnosti. Svako kršenje zakona koje nema direktne veze sa onim što usko definiše funkcija poslanika bilo bi gonjeno i sankcionisano kao i za svakog drugog građanina.
 
Poslanici sadašnjeg saziva mogu da spasu svoju dušu i obraz ako hitno iniciraju i sprovedu zakonske izmene koje će nakon prvih sledećih izbora obezbediti pristojan i dostojan skupštinski sastav. Naravno, potrebno je promeniti i Ustav koji je i inače anahron, komplikovan, ograničava dalji razvoj društva, a i donet je protivzakonito.
 
Zoran Živković
 
 
*Tekst za dnevni list Danas objavljen 13.04.2010. godine
** Program NOVE za reformu političkih institucija - https://novastranka.rs/politika-nove/program-reformi-politickih-institucija/
mm

Press služba

Related Articles

Leave a Reply

Close