U nastavku proÄitajte intervju sa Ivanom Novkovićem, predsednikom Resornog odbora za ljudska prava Nove stranke u NiÅ¡u, za „NiÅ¡ke vesti“.
Do izbora je ostalo joÅ¡ mesec dana. Blizu milion osoba sa invaliditetom koliko ih živi u Srbiji, biće u prilici da izaÄ‘u na izbore. ZaÅ¡to je njima to bitno, za NiÅ¡ke Vesti govori Ivan Novković, koji jeste politiÄki opredeljen, ali je na ova pitanja pokuÅ¡ao da da politiÄki neutralne odgovore. Da li je u tome uspeo?
Zašto je osobama sa invaliditetom važno da u što većem broju izađu na izbore?
- Pokret osoba sa invaliditetom u Evropi, negde od poÄetka XXI veka u svom delovanju, drži se krilatice NIÅ TA O NAMA BEZ NAS. Ova krilatica pre svega znaÄi upozorenje donosiocima odluka da u svemu Å¡to rade na poboljÅ¡anju naÅ¡eg položaja moraju na nas da gledaju kao partnere zato Å¡to se to nas tiÄe i mi najbolje znamo Å¡ta je za nas dobro. Osim toga, moraju da raÄunaju i na naÅ¡e uÄešće u donoÅ¡enju odluka na svim nivoima vlasti. Tako je inaÄe u politici, u prosveti i zdravstvu kljuÄnu reÄ imaju prosvetni radnici i lekari, odnosno medicinsko osoblje. ZaÅ¡to onda i u odnosu prema nama ne bi to bio sluÄaj? Udruženja su naÅ¡i sindikati, a politiÄke stranke mesto gde bi naÅ¡i programi trebalo da dobiju na snazi. Na osobama sa invaliditetom je da procene koje politiÄke stranke najbolje zastupaju njihove interese i imaju najbolja reÅ¡enja i da svojim masovnim izlaskom na izbore, najboljim odzivom koji smo imali do sada, pokažu da im je važno ko će te njihove interese zastupati. Za nas je najvažnije da naÅ¡a prava budu u fokusu politiÄkih zbivanja. Ja na tome radim svakodnevno.
Å ta je obećano na proÅ¡lim izborima i Å¡ta nije uÄinjeno?
- Od strane onih stranaka za koje se manje viÅ¡e znalo da će pobediti na prethodnim parlamentarnim izborima 2014. godine, nama nije obećano niÅ¡ta tako da niÅ¡ta nije ni uÄinjeno. Ne poÅ¡tuje se Zakon o izgradnji koji obavezuje da svi novosagraÄ‘eni objekti moraju biti pristupaÄni. Zakon o socijalnoj zaÅ¡titi u delu koji se tiÄe usluge personalne asistencije se ne sprovodi. Pre raspisivanja izbora zapoÄet je proces izmene ovog zakona bez neophodne transparentnosti. Najgore od svega je Å¡to smo u poslednje dve godine krenuli u pravcu suprotnom deinstitucionalizaciji koju ćemo kao druÅ¡tvo morati poÄeti da sprovodimo, najpre zbog nas, a zatim i zbog procesa pridruženja EU.
A Å¡ta je uÄinjeno a da je dobro?
- Nezadovljan stanjem ljudskih prava, posebno kada ovaj period uporedim sa stanjem od pre 2012. godine, moram reći da iz mog ugla nije uÄinjeno niÅ¡ta dobro. NiÅ¡ je Å¡to se tiÄe ostvarivanja prava osoba sa invaliditetom u poslednje Äetiri godine otiÅ¡ao nekoliko koraka unazad, a isto se može reći i za Srbiju u celini. U NiÅ¡u smo svedoci greÅ¡aka pri rekonstrukciji saobraćajnica tako da se na nekoliko raskrsnica u Å¡irem centru grada desilo da nam posle rekonstrukcije neki trotoari viÅ¡e nisu pristupaÄni iako su bili do tog trenutka. Pored toga, obaranje iviÄnjaka radi se bez poÅ¡tovanja propisa, tako da su svi nedopustivo strmi i opasni po život. Gradska Uprava za deÄju, socijalnu i primarnu zdravstvenu zaÅ¡titu je svojim radom uspela da potpuno obesmisli sprovoÄ‘enje projekta servisa personalnih asistenata. Projekat zapoÄet 2010. godine, bio je ponos grada NiÅ¡a, a sada je noćna mora za korisnice i korisnike koji moraju da se dovijaju kako u Äetiri sata dnevno uklopiti sve privatne i profesionalne obaveze. Podsećam da smo do ove godine uslugu imali na osam sati dnevno, Å¡to jeste standard. U Ministarstvu pod voÄ‘stvom Aleksandra Vulina ukinut je sektor za rodnu ravnopravnost, a pod izgovorom Å¡tednje ukinuto je nekoliko vladinih agencija. U poslednje Äetiri godine, donose se zakoni po hitnom postupku, bez javne rasprave, poslanici dobijaju materijal za sednicu na dan kada je sednica ili dan pre nje i nisu fiziÄki u mogućnosti da ga proÄitaju, a javna rasprava izostaje. Organizacije civilnog druÅ¡tva uglavnom ne uÄestvuju u procesima donoÅ¡enja zakona, a ako njihovi predstavnici uÄestvuju, pozivaju se po nekoj drugoj osnovi, tj. identitetu, ne po toj Å¡ta predstavljaju.
Šta će se destiti ako osobe sa invaliditetom igrnorišu izbore?
- Ukoliko osobe sa invaliditetom u većini u danu za glasanje ostanu kod kuće, to jest ne odu ili se ne prijave za glasanje, dopustiće da i dalje neko drugi odluÄuje o nama, Å¡to može da važi i za Äitavo graÄ‘anstvo. Ono Å¡to je za osobe sa invaliditetom po ovom pitanju karakteristiÄno, jeste jedna vrsta homogenosti koja nam ne daje za pravo da se sklanjamo i ćutimo na svaku nepravdu. Izbori su za nas prilika da budemo vidljiviji nego Å¡to jesmo. Osobama sa invaliditetom nije omogućeno da kao glasaÄi ravnopravno uÄestvuju u izbornom procesu zato Å¡to su sva biraÄka mesta arhitektonski nepristupaÄna, a glasaÄki materijal nije prilagoÄ‘en osobama sa svim vrstama oÅ¡tećenja. Da bismo ostvarili pravo na glasanje od kuće, moramo u danu za glasanje, do 11 sati, poslati nekoga ko će sa naÅ¡om liÄnom kartom otići na naÅ¡e biraÄko mesto i komisiji najaviti da želimo da glasamo od kuće. Razlozi za to uglavnom su u arhitektonskoj nepristupaÄnosti i mi po zakonu imamo pravo na glasanje od kuće. Komisija je dužna da u danu za glasanje doÄ‘e kod svih koji su uredno prijavljeni za glasanje od kuće.
Šta je realno što se nudi, a šta nerealno?
- Vladajuće stranke u svojim programima nemaju niÅ¡ta o položaju osoba sa invaliditetom Å¡to nama može biti od koristi. Pokazatelj njihovih namera je ono Å¡to je bez uÄešća osoba sa invaliditetom uraÄ‘eno ili nije uraÄ‘eno u protekle Äetiri godine, dok skoro sve opozicione stranke u svojim programima i nastupima nude jedan drugaÄiji pristup u kojem je oÄito da nas vide kao ravnopravne i neophodne partnere.
Leave a Reply