Piše: Ivan Novković
Od jula 2014. godine gotovo da nije prošla nijedna nedelja a da ne dobijem poruku sa pitanjem “Zašto sam ušao u Novu stranku?” Pitanja su uglavnom tako formulisana da su slika i prilika društva koje je izgubilo svaku nadu u bolje sutra i poverenje u sve i svakoga, a negde se izgubilo i poštovanje meÄ‘u ljudima. Prijateljski savet: Kada uhvatite sebe u ovakvu klopku, prvo se zapitajte koliko ste vi nekome nada i koliko u vas ljudi mogu imati poverenje. Tek onda razmišljajte o svemu i svakome ko ima uticaj na kvalitet vašeg života. I neka se ne završi na tome, nego smislite kako biste bili najkorisniji sebi i drugima i poÄnite da radite s ciljem da promenite okolnosti koje vas sekiraju i nerviraju. Ako svi tako budemo postupili, rezultat neće izostati. Ja sam siguran da sam sa sobom rašÄistio ove detalje i zato sam spreman da javno ponudim odgovor na pitanje koje mi Äesto postavljaju. Smatram da su upravo gubitak nade u bolje sutra i opšti gubitak poverenja taj zid preko kojeg ne možete da vidite koliko je naÄina da utiÄete na pozitivne promene, a ne izostanak vladavine prava, siromaštvo, korupcija ili tobože zaprljana politiÄka scena. Ovo drugo može biti samo motiv da se aktivirate. Nemam ambiciju da ulepšavam stvarnost i precenjujem mogućnosti nepoverljivog i Äoveka bez nade da razume poruku koju želim da ostavim. Preuzimam rizik da sam možda ostavljanjem poruke koju ćete proÄitati banalizovao politiÄki i graÄ‘anski aktivizam i reših da na pitanje iz naslova ovog teksta odgovorim time da se radi o liÄnom interesu.
Kao Äovek koji je roÄ‘en sa rascepom kiÄme i koristi kolica, s obzirom na to da svakog dana nailazim na prepreke normalnom životu, shvatljivo je bilo da se ukljuÄim u rešavanje pitanja položaja osoba sa invaliditetom. Ma koliko posao kojim se bavim jeste za dobrobit celog društva i ma koliko bio srećan da u plodovima nekih mojih budućih uspeha uživaju svi ljudi sa invaliditetom, spreman sam da priznam da sam u politiku ušao voÄ‘en liÄnim interesom i iskustvom, rešen da pomognem u stvaranju okruženja u kojem se može normalno živeti. Zato mogu slobodno da ponovim, i onima koji su mi pitanje postavili iz dobre namere i onima koji su to uÄinili sa podsmehom na moj izbor, da sam u politiku ušao iz liÄnog interesa. Izuzetno mnogo se krećem svojim kolicima. Svojim poslom i privatnim životom nisam ograniÄen boravkom u gradu u kojem živim. Želim da obiÄ‘em makar svaku urbanu sredinu u Srbiji i zato ona mora biti potpuno pristupaÄna za moja kolica.
Ušao sam u @NovaStranka iz liÄnog interesa. Moj interes je da cela Srbija bude pristupaÄna za osobe sa invaliditetom. #novamobilizacija
— Ivan Novkovic (@Ivan_Novkovic) January 30, 2016
Kako su godine prolazile, uvideo sam kako mi, i privatno i u poslu kojim se bavim, nije moguće postići sve što želim bez usluge personalne asistencije. Uslugu koristim od 2010. godine i kao što sam već više puta pisao o tome, ona se odvija traljavo. Tako će biti sve dok neko ne reši da poÄne da primenjuje zakon i uslugu personalne asistencije uvede u sistem socijalne zaštite. Ali to mi ne treba samo u Nišu, već usluga mora da zaživi u svakoj opštini u Srbiji. Više puta sam pomenuo da moji ciljevi i želje nikako nisu skromni. Iz toga sledi da mi usluga personalne asitencije ništa ne bi znaÄila ako ne bi bila dostupna svakome u Srbiji kome je potrebna. Ja Srbiju ne mogu menjati sam. Za to su mi potrebne koleginice i kolege širom Srbije. Ako oni nemaju personalnog asistenta, onda ne treba ni meni.
Jaoj ÄoveÄe, šta me snašlo!? Ovo se sad ja obraćam sebi na naÄin kako mi se Äesto obraćaju ljudi u prolazu izvan Niša. Ne umišljam da je u mom gradu manje predrasuda, već se nosim mišlju da mi se to u Nišu mnogo reÄ‘e dešava zato što me ljudi manje-više znaju. Ali se ovde i dešava iz drugog razloga. Uplaše se ljudi kad Äuju da me je pored rascepa kiÄme zadesilo da moram i na hemodijalizu, ni manje ni više nego tri puta nedeljno po Äetiri sata. Umesto centara za dijalizu, u Srbiji uglavnom u rukama države imamo nešto što se može nazvati ratnom bolnicom. Sve je nalik na to osim broja zaposlenih. Pod izgovorom štednje smanjen je broj medicinskih sestara. Važno je da ima ko da donosi odluke, ali s odlukom ne nosi odgovornost za nas, već je ona na medicinskim sestrama. I kad su dve u smeni na osam korisnika, gde će pre? U hodnicima gužva kao u pakovanju sardine, sobe male bez ventilacije, Äitavih posteljina, dovoljnog broja jastuka i jastuÄnica, maski, flastera.
Ušao sam u @NovaStranka iz liÄnog interesa. Moj interes je da svi ljudi koji su na hemodijalizi dobiju tretman dostojan Äoveka i 21. veka.
— Ivan Novkovic (@Ivan_Novkovic) January 30, 2016
Ministre, pogledajte šta ste dozvolili! Dok doÄ‘ete do redovne nabavke svih potrebnih preparata, završiće Vam se i novi mandat koji se spremaju da Vam daju. Ako niste znali, i mi korisnici hemodijalize smo se udružili kako bismo Vas trgnuli da radite svoj posao. Ali to se oÄito neće desiti kad već nije do sada. Zato treba da odete. Ni oni koji su Vas tu postavili nisu bolji od Vas kad ne vide da ne radite ništa. Zato i oni treba zajedno sa Vama da odu, da ih ne vidimo više. Hoću da svi ljudi koji su na hemodijalizi dobiju tretman dostojan Äoveka i dvadesetprvog veka.
Svestan sam da neko ko je u problemima, koje sam naveo na poÄetku, nema u mislima više ciljeve i aktivizam za dobrobit zajednice, ali smatram da ne postoji Äovek koji je izgubljen za sebe i društvo i da svako može pronaći put da, radeći za sebe, radi i za dobrobit celog društva. Obuhvativši ono najvažnije što je moj život, želim da vas podstaknem da na nivou liÄnog interesa, sebe prenete i pokrenete. Posle decenije i po mog rada u pokretu osoba sa invaliditetom, na vlast su došli ljudi koji su trud svih nas u pokretu totalno obesmislili. Iz tih okolnosti proistekla je moja odluka da pokušam da kroz politiÄki aktivizam promenim makar ovo što mene spreÄava da normalno živim. Okruženje spremno da se nosi sa svim što Äini moj liÄni i politiÄki interes koji sam vam predstavio, pronašao sam u Novoj stranci i srećan sam zbog toga. Imam razlog da budem ponosan na te ljude i verujem da ćemo uspeti.
Leave a Reply