“Nalažući ženama kao obavezu, bez obzira ne sve loÅ¡e osobine muža, da bude posluÅ¡na i da mu Äini ustupke, hrišćanstvo vidi u tome sredstvo za ukorenjivanje mira u braÄnim odnosima i ponovno uspostavljanje braÄne sreće.“
Meni su ove reÄi ostale urezane u sećanju poput slika u glavi Äitajući Noć Elie Wiesela. U tim reÄima vidim svu tiÅ¡inu ovog druÅ¡tva, svu nemoć i sva opravdanja za zlodela koja se nekad stidljivo, a Äesto i veoma direktno nalaze za ubice i siledžije u kojima stradaju žene.
Skorašnja ubistva žena od strane njihovih aktuelnih ili bivših partnera, pokazala su nam da država ne samo da je nemoćna da ih zaštiti, već to i ne želi.
To možemo izvući iz mlakih osuda onih koji svojom funkcijom predstavljaju državu, a još više kolumnama u Politici lažnih psihoterapeuta, jer sve što državna vlast nije smela javno da izgovori, Politika je napisala.
Opet se vraćam onim citiranim reÄima sa poÄetka i ne razumem, nikako ne razumem, zaÅ¡to bi žena trebalo da sve oprosti pa Äak i da se menja kako bi bila idealna slika u muÅ¡kim oÄima?
ZaÅ¡to bi trebalo da odustane od svog života kako bi sa nekim imala zajedniÄki život?
ZaÅ¡to bi trebalo da ne radi ono Å¡to voli, Å¡to je ispunjava, Å¡to je Äini, samo zato jer se njemu to ne dopada, jer je on drugaÄije zamislio zajedniÄki život.
Ne razumem, ali znam da mnoge žene na to pristaju.
Mnoge pametne žene.
Možeš me beskrajno voleti, zbog mene tužan i srećan biti, možeš me imati i sada i zauvek, možeš me ponekad i nerazumeti i ljut biti pa ponovo na lice osmeh vratiti, možeš me i do zvezda voditi, možeš sve, samo me ne možeš posedovati. (Da bi muškarci razumeli žene.)
Autor: Jovica Živanović, poverenik NOVE za Požarevac
Leave a Reply