Profesor Medicinskog fakulteta u NiÅ¡u i Älan Gradskog odbora Nove stranke NiÅ¡ SaÅ¡a Živić u svojoj novoj kolumni analizira graÄ‘anske proteste koji ulaze u treći mesec održavanja, akcentujući da se desilo ono Å¡to je odavno priželjkivao, te je ulica poÄela da boli režim.
Tekst Saše Živića za dnevni list Danas prenosimo u celosti:
I nije bez odjeka… U trenutku dok ovo piÅ¡em na inicijativu Filozofskog fakulteta i Fakulteta politiÄkih nauka u Beogradu odgovorilo je viÅ¡e od 1000 akademskih nastavnika Å¡irom Srbije i potpisalo peticiju podrÅ¡ke aktuelnim protestima… Znanje je moć, rekao je Frensis Bejkon, a shvatio i Aleksandar VuÄić!
PoÄelo je da ih boli. Jasno je da danas niko pametan neće razmatrati stavove Informera i Pinka, Marić Milomira i Krstić NebojÅ¡e… Naravno, oni će poslednji saznati da ih je Gazda ostavio na cedilu. ÄŒak ni Sarapa neće imati vremena da se opravda direktorki Studija B da nije „u alkoholisanom stanju“ s obzirom da će oba ljubitelja lika i dela Aleksandra VuÄića ostati u „ropotarnici istorije“, da ne kažem po naÅ¡ki, na Ä‘ubriÅ¡tu!
Otkuda ovakav optimizam? Celi sam život proveo pod nekim apsolutistima pa sam nauÄio da Äitam izmeÄ‘u redova, Å¡to je u despotijama kakva je ova naÅ¡a jedini naÄin stvarnog informisanja. Prvi put u životu nepogreÅ¡ivog Aleksandra desilo se da on prizna slabost te da kaže kako će „za godinu-dve biti ponosan na slobodu Å¡tampe i govora u Srbiji“… I to pred kamerama neprijateljskog Reutersa i ostalih „CIA medija“ (posvećeno Draganu J. VuÄićeviću). Pred njima je i najavio hapÅ¡enje napadaÄa na novinara u Grockoj, koje je, da bi dobilo na dramatiÄnosti i znaÄaju, obnarodovano na jednoj od njegovih redovno „vanrednih“ konferencija za Å¡tampu. Neko je morao biti žrtvovan na oltar najavljene borbe za medijske slobode. Izbor u ovom paganskom Äinu pao je na predsednika opÅ¡tine Grocka, kao navodnog nalogodavca. A stvarni inspirator može biti samo onaj koji, na primer, kritiÄku N1 televiziju smatra „Äilasovom“ a Gorislava Papića sa RTS-a džakom za udaranje, u imaginarnom boks meÄu u kojem valja da pokaže svoju snagu i superiornost. Nikada nije postojao niti će ikada postojati politiÄar na vlasti koji novinarima postavlja pitanja, umesto da odgovara na njih! I posle svega kriv je predsednik opÅ¡tine Grocka, a nepogreÅ¡ivi će se i dalje boriti za „slobodu medija“…
A Å¡ta stvarno piÅ¡e izmeÄ‘u redova poslednje vanredno redovne konferencije za Å¡tampu Aleksandra VuÄića? PiÅ¡e „uplaÅ¡io sam se“. Zna on dobro da potpisi 1000 akademskih profesora imaju težinu i da su odjeknuli svetom, te je prinuÄ‘en da se tom istom svetu sada pravda i obećava, ma koliko mu se to iskreno gadi.
Nije važno koliko ima Å¡etaÄa na protestima – oni su već uÄinili ono Å¡to je trebalo. Raspirili su vatru slobodnog miÅ¡ljenja. Plamen se Å¡iri ne samo na sve veći broj gradova, nego i na nezavisne institucije, pre svega na Univerzitet. I Slobodan MiloÅ¡ević je pre pada pokuÅ¡avao da izjednaÄi univerzitete sa zemljoradniÄkim zadrugama, pa nije uspeo. Zna to dobro MiloÅ¡evićev loÅ¡ Ä‘ak VuÄić te se i on trudi da ne primeti ovu akademsku pobunu, ali svejedno – univerzitetu i zapadnim medijima prineće žrtvu nesretnog predsednika Grocke.
Neće to biti dovoljno da profesori i nezavisni intelektualci stanu. Nezadovoljstvo je pokrenuto i svako ko želi da doda grudvu ovoj kotrljajućoj demokratskoj lavini to će uÄiniti na sajtu www.peticije 24.com. Nemoguće je da ovu pobunu režim prećuti, ma koliko revnosni bili Mitrović Željko i Marić Milomir. Kao Å¡to je i nemoguće da pokuÅ¡aj zataÅ¡kavanja ne primete i one institucije Evrope kojima je VuÄić obećao slobodu medija „za godinu-dve“.
Nije se potrebno iscrpljivati omasovljavanjem protesta, obzirom da će masovnost protesta na svoj naÄin uvek procenjivati ministar Neb(r)ojÅ¡a. Mora se insistirati na masovnosti pobunjenih institucija, na duhu slobode koji je imanentan pametnim ljudima ovog naroda. Legendarni Karl Poper je govorio „ako hoćemo da ostanemo ljudi, onda postoji samo jedan put, put u otvoreno druÅ¡tvo. Moramo koraÄati dalje u nepoznato, u neizvesno, u nesigurno, i upotrebljavati um koji nam je dat kako bismo, upravo onoliko koliko to možemo, planirali za oboje: ne samo za sigurnost već i za slobodu“.
Na ovom putu naravno biće pritajene represije režima i „slobodoljubivog“ Aleksandra VuÄića, biće mnogo Aleksa Žunića, sreskih Å¡pijuna (istina sada modernizovanih i nazvanih botovima). ÄŒinjenica je da je sadaÅ¡nji režim bleda kopija komunistiÄkog režima, odnosno da vlast u suÅ¡tini Äine komunisti bez ideala i ideologije, Å¡to ih potencijalno Äini opasnim druÅ¡tvenim kancerom. A lažni komunisti uvek žele osvetu… Zbog toga im nije strana ni misao Lava Trockog: „osećaj osvete ima svoja prava. On daje radniÄkoj klasi najveću moralnu pohvalu Å¡to ne gleda sa tupom indiferentnošću na dogaÄ‘anja u najboljem od mogućih svetova. Ne da da se ugasi nezadovoljeni osećaj proletarijata za osvetom, već naprotiv inicira da ga razgori iznova, da ga produbi…“
Boriće se Sarape i Barbare, neće posustajati s obzirom da shvataju da je ovo jedini sistem u kome mogu izleÄiti adlerovski osećaj inferiornosti, koji je kod njih viÅ¡e nego izražen. Gostovaće AV na Pinku satima, sve dok ne popadaju botovi ili glumci iz serije „Selo gori a baba se ÄeÅ¡lja“ koji su u poslednjoj epizodi serijala „Aleksandar kod Željka“ glumili kulise… TrÄaće Äurić Marko po snegu sa mikrofonom da bi razdragana „novinarka“ RTS „sluÄajno“ imala priliku da mu mahne i pozove da ovekoveÄi joÅ¡ jedan SNS podvig… Nekontrolisanost njihove vlasti dovodi do toga da gube i samokontrolu. Biće joÅ¡ mnogo bedastoća koje će na povrÅ¡inu izbaciti siromaÅ¡tvo i novcem i duhom, koji danas vladaju.
Ni strah ni budalaÅ¡tine ovog tipa neće zaustaviti proteste. Ja ću u petak, 1. februara, ponovo na ulice NiÅ¡a. Biće naporno i hladno, kijamet? Pa naravno… Å to reÄe NuÅ¡ić kroz usta Žike pisara: „tako ti je to! Kad imaÅ¡ srce… ne možeÅ¡ da imaÅ¡ gaće.“
Leave a Reply