ÄŒlan Gradskog odbora Nove stranke NiÅ¡ i profesor Medicinskog fakulteta u NiÅ¡u SaÅ¡a Živić u svojoj najnovijoj kolumni analizira najavljeno okupljanje u Beogradu predstojeće subote, kao i Å¡ta bi graÄ‘ani, koji već mesecima protestuju Å¡irom Srbije, trebalo da oÄekuju od tzv. "Dana D", kako ga mnogi najavljuju.
Tekst Saše Živića za dnevni list Danas prenosimo u celini:
Â
Približava se kljuÄni dan revolucije… Kao Å¡to ne razumem zbog Äega „graÄ‘ani“ beže od „politiÄara“ na protestima (da li to znaÄi da politiÄari nisu graÄ‘ani?), tako ne razumem kako narod koji je svoju istoriju manje ili viÅ¡e sveo na ubistva i prevrate ima neÅ¡to protiv revolucije?Revolucija podrazumeva potpunu promenu druÅ¡tvenih odnosa i normi, upravo onako kako je to sada Srbiji i neophodno. U državi koja je laž proglasila za nacionalni projekat – u državi u kojoj, na primer, jedan ministar (Ružić) govori da Uredba o zabrani zapoÅ¡ljavanja u javnom sektoru važi do kraja 2019. godine a drugi (LonÄar) da je ukinuta – kako drugaÄije razreÅ¡iti nagomilanu druÅ¡tvenu frustraciju?
Â
Kako razreÅ¡iti gorući druÅ¡tveni problem nedostatka zdravstvenog kadra i odumirućih srpskih bolnica uprkos „prijemu 12.000 ljudi“, kako je nedavno somnabulno izjavio ministar LonÄar – na sednici skupÅ¡tinskog Odbora za zdravstvo ili temeljnim promenama koje ćemo kolokvijalno nazvati revolucijom? Kako drugaÄije reorganizovati druÅ¡tvo koje dozvoljava da se o radu njihovih ministara izjaÅ¡njavaju zaÅ¡tićeni svedoci u postupcima suÄ‘enja organizovanom kriminalu? Pozivanjem ministara na sastanak odeljenjske (SNS) zajednice ili korenitom promenom sveukupnih odnosa u druÅ¡tvu, nazvali je i revolucijom?
Â
Da li zaista iko veruje da će predsednik, Äiji egotrip moramo svi da živimo, ukljuÄujući i nas „faÅ¡iste“, zaista odstupiti na bilo kakvim izborima koje liÄno organizuje? Da li zaista ima ikoga ko misli da će Äovek koji ponižava Äak i saradnike brutalno ih ućutkujući, imati milosti prema neistomiÅ¡ljenicima („faÅ¡istima“, kako bogougodno i nerevolucionarno izjavljuje)? Da li zaista ima ikoga ko misli da će duhovno dete Å eÅ¡elja i Slobodana zaista dopustiti slobodnu volju graÄ‘ana? Ili je nužno da se na to primora metodama kopernikanskih promena druÅ¡tvene zbilje, koje žargonski možemo nazvati i revolucijom?
Â
Da li su botovi, žene koje padaju u SNS (pardon u PMS) pred objektivima kamera, da li je paljenje kuća novinara, krivljenje Å¡tangli oko glava opozicionih prvaka i tome sliÄno, evolucioni druÅ¡tveni „napredak“ ili pak socijalni otpad najgore revolucionarne vrste?
Â
Da li se ikada ranije deÅ¡avalo da se moderni SNS pretorijanci, nazvani botovima, za parÄe hleba (dobro de, i salame) izlažu takvim neprijatnostima kakvo je, na primer, Äitanje Danasa? Koliko je leleka duž Palmira Toljatija dok vredni botovi revolucionarnim žarom analiziraju „neprijateljske“ tekstove Danasa, pa i najmarginalnijih autora. Svi su autori ovim ÄŒvorovićima iz Novog Beograda jednako interesantni. Da li mislite da se ikako drugaÄije nego organizovanjem (kontra)revolucije može objasniti citiranje reÄenica iz „neprijateljskih“ tekstova objavljenih mesecima unazad u Danasu i spoÄitavanje da takvi zaslužuju neku vrstu represije?
Â
Lav Trocki kaže da osećaj osvete ima svoja prava – tu maksimu baÅ¡tini aktuelna vlast koja u opisivanju onih koji se ne slažu sa njom u pravilu poseže za Adolfom Hitlerom kao uporednikom. Da li nikada zadovoljeni osećaj osvete srpske vlasti nije revolucionarna tekovina u najboljoj tradiciji Lava Trockog? Ili ime Adolfa Hitlera u opisivanju svojih neistomiÅ¡ljenika koriste i Tereza Mej ili Angela Merkel? Drugim reÄima: da li su laburisti, pa Äak i konzervativci koji glasaju protiv predloga njihove premijerke „faÅ¡isti“ ili demokrate? I možete li u srpskom parlamentu zamisliti da naprednjaci glasaju protiv predloga sopstvene premijerke i to zajedno sa „faÅ¡istima“? Naravno ne. Zbog Äega? Pa zbog toga Å¡to je naÅ¡ sistem sjedinio zakonodavnu, sudsku i izvrÅ¡nu vlast u rukama samo jednog Äoveka, suprotno Ustavu! Kako se zove nasilno krÅ¡enje Ustava? Pa revolucija, koju sa naprednjacima živimo evo već predugi niz godina.
Â
Svi smo mi taoci Äoveka koji zna imena svih sela u Srbiji, ali ne zna imena gradova u kojim mesecima traju protesti „1 od 5 miliona“… ÄŒoveka koji „u glavu“ ume da prebroji protestante dok spokojno igra Å¡ah (otvaranje „Kraljev gambit“), ali ne ume da ih Äuje… ÄŒoveka koji traži slobodu za Bojanu, Barbaru, Gocu i ostale omiljene „novinare“ na neprestanim konferencijama za Å¡tampu, ali ne zna da je Freedom House, kao svetska nezavisna organizacija, za 2018. godinu objavila da je status Srbije iz slobodne promenjen u zemlju sa ograniÄenom slobodom. Da li je otvorena pretnja VuÄića u Telegrafu onih godina da će se „kad-tad osveti ÄŒuruviji“ znak njegove revolucionarne proÅ¡losti ili permanentno stanje njegovog duha?
Â
Kako se izboriti za tako neophodnu slobodu, koja nedostaje kao vazduh? Ako kažem da moje srce kuca vatrom ÄŒe Gevare, ne znaÄi da ću se spaliti, niti stilska figura da 13. aprila mora goreti Beograd znaÄi da će ga posetioci iz cele Srbije zapaliti!
Â
Å ta je onda cilj revolucije u subotu? Formalno, da konaÄno postane jasno da Äak i u Srbiji država postoji zbog graÄ‘ana, a ne kao do sada – da graÄ‘ani postoje zbog države!
SuÅ¡tinski, Äetiri zahteva.
SuÅ¡tinski, Äetiri zahteva.
Â
Da se organizuju vanredni opÅ¡ti izbori nakon Å¡est meseci demokratske terapije i uz obavezno masovno prisustvo OEBS-a ili sliÄnih monitora. Da se uÄini revizija biraÄkih spiskova od strane nezavisne komisije u Äijem bi radu obavezno uÄestvovali i „faÅ¡isti“. Da doÄ‘e do smene direktora i glavnih urednika medijskih servisa Srbije i Vojvodine, te Älanova REM-a, koji danas misle da „SBB ne ispunjava obaveze“, a ispunjavaju Pink i Happy. Da se redefiniÅ¡u kriterijumi za dobijanje nacionalne TV frekvencije i razmisli: da li je pokazivanje golih zadnjica kod Mitrović Željka i Marić Milomira zaista nacionalni interes, ili ove kanale „za odrasle“ valja ostaviti kablovskim operaterima pod stavkom „roditeljska kontrola“…
Â
Ova Äetiri zahteva moraju progoniti naÅ¡u vlast, kao Äetiri jahaÄa apokalipse. Ova Äetiri zahteva moraju biti ispunjeni ili nama nema bioloÅ¡kog opstanka. Svi koji misle da će se problem „reÅ¡iti“ tako Å¡to će piti espreso u Knez Mihailovoj, rizikuju da zauvek ostanu u Srbiji (slutim da će naÅ¡ Kim u jednom trenutku doneti odluku da se „patriotski“ zatvore granice naÅ¡e Koreje), te da će biti prinuÄ‘eni da beže preko granice kao Miki Rubiroza. Tek tada će postati jasno mladima da nema razlike izmeÄ‘u „graÄ‘anskih“ i protesta „politiÄara“, te da je potpuno nebitno semantiÄko Äistunstvo u oznaÄavanju karaktera 13. aprila: nezadrživa evolucija ili revolucija.
Â
„Sve će proći. Ali, kakva je to uteha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?“, govorio je najmudriji od nas ikada Meša Selimović.
Â
Ne dozvolimo da život proÄ‘e mimo nas, nego ga trinaestog Ävrsto zgrabimo za ramena.
Â
Leave a Reply