Živković za Novi magazin: Srbija je demokratura - karikatura demokratije

Živković za Novi magazin: Srbija je demokratura – karikatura demokratije

Puter na glavi, maske na licu, prljavi prsti i umazani obrazi. Tema su, očigledno je, predstojeći izbori, te obećanja, izdaje, politički balasti i jednih i drugih, a pre svega naše nove perspektive. Novi magazin pitanja postavlja Zoranu Živkoviću, lideru Nove stranke koja izlazi na predstojeće izbore na svim nivoima. U koaliciji sa Zelenom strankom, a pod sloganom “Nek maske padnu”.

Optužuju vas za izdaju zbog izlaska na lokalne izbore na Vračaru u koaliciji s Tadićevom SDS i Trifunovićevim PSG. Prethodno ste zbog izlaska na republičke izbore viđeni kao Vučićev saborac. Šta je vaša istina?

Neću polemisati sa ostatkom opozicije. Reći ću samo to da onima koji ne izlaze izbore ne opraštam to što napuštaju ring i bez borbe predaju moć i vlast Vučiću. Ja sam od starta pitao da mi se objasni kako se vlast dobija bojkotom i gde je bojkot doneo promenu, ali nikada nisam dobio odgovor.

Ali vi ste učestvovali i u protestima, gde je rođena ideja bojkota, i u bojkotu parlamenta sa istim ovim ljudima o kojima govorite. Gde je vaša odgovornost?

Bojkot parlamenta je, priznajem, bio promašaj. Hteo sam da budem solidaran, ali je suština da nismo dobili ništa sem nekoliko incidenata, od tuče sa obezbeđenjem, pa do cepanja zastava Srbije. Time smo samo omogućili Vučiću da negativnom selekcijom kaže “nisam ja najgori” iako jeste najgori, bez obzira na sve ispade opozicije.

Pa ipak, učešćem na izborima pristajete i na ovakve izborne uslove i uopšte u državi za koju sami kažete da je demokratura.

Prvo da demistifikujemo ideju o Sporazumu s narodom, koji je potpisalo 20.000 ljudi, a on je podignut na nivo nacionalnog dogovora zbog nedostatka ideja i principijelne borbe protiv ove vlasti. Nema ni objašnjenja šta ćemo posle bojkota, dok Vučić vlada zato što zloupotrebljava medije, institucije i državni novac.

Pomenuli ste zloupotrebu budžeta. Jeste li uzeli 100 evra?

Jesam, naravno. Ja sam bio prvi koji je rekao da je to besmislena mera, što su kasnije komentarisali i ljudi struke. Da je novac podeljen na pola miliona ugroženih, pa da je svako iz domaćinstva dobijao po 100 evra nekoliko meseci, ti ljudi bi osetili benefit. Ovako je to populistička, a pre svega rasipnička predizborna mera Srpske napredne stranke, koja zloupotrebljava državni budžet. Neću da govorim o tome gde ću svoj novac dati jer mislim da to ne ide uz humanost. Što se tiče ovog divljanja s narodnim parama, koalicija “Nek maske padnu” u svom programu ima meru koja u svakoj opštini podrazumeva formiranje Odbora za kontrolu trošenja budžeta. Većinu u odboru činili bi opozicioni članovi, koji bi time i sami dobili odgovornost. Uz punu javnost rada i medijsku kontrolu, mi bismo ovako značajno iskomplikovali korupciju javnim novcem. Nema brzih nabavki, nema nepoštovanja zakona, koketiranja s kriminalom i sivom zonom. U prevodu, prvi korak je “Sablja 2.0” jer je akcija “Sablja” svela kriminal na istorijski minimum i danas se izučava na mnogim policijskim akademijama kao primer. Danas smo u situaciji da je sprega vlasti i kriminala ponovo toliko ojačala, da nam je nova “Sablja” prvo i nužno rešenje.

To su ozbiljne optužbe.

Ništa ozbiljnije od veze kriminala i vlasti. Pogledajte samo aferu Krušik. Ja sam podneo krivičnu prijavu protiv Vučića, Stefanovića, Stefanovićevog oca i direktora Krušika zbog toga. Treba li da vas podsećam na pad helikoptera, Savamalu, ubistvo Olivera Ivanovića, firmu Asomakum Vučićevog brata i, na kraju, na “Doktor smrt”. Ne tvrdim da je iko iz ovdašnje vlasti ubio Ivanovića, ali ima objektivnu odgovornost zbog toga što tom čoveku nije garantovana bezbednost. Istu snose i vlasti u Prištini. Tu su i lažne diplome, divljanje po javnim preduzećima, i to je sve moguće rešiti jednom brzom i odlučnom akcijom u kojoj će biti počišćen sav taj talog. Za to je, naravno, potrebno obezbediti samostalnost i nezavisnost pravosuđa i policije, odnosno promenu vlasti.

Treba li da vas podsećam na sve nerešene afere iz vremena vladavine Demokratske stranke?

Zašto da ne? Bilo je i ostalo nerazjašnjenih stvari, ali je razlika u tome što smo Đinđić i ja sklanjali sa funkcija svakoga za koga bi postojala sumnja da je prekršio zakon. Tako je bilo sa Kolesarom, a isto je prošla i Rašeta, ako se sećate. Čim je osumnjičena za zloupotrebe, zatražio sam njenu smenu jer ne možeš obavljati najvišu državnu funkciju flekavog obraza. Veselinov je podneo ostavku jer je njegov vozač pregazio jednu devojku. Ali tako se to radi. Ne ostavljate niti postavljate na funkciju ministra zdravlja čoveka koji ima dokazane veze s kriminalcima, malverzacijama sa stanovima, devizama “tetke iz Kanade”.

Pa ipak, lično ste učestvovali u vlasti i posle 2003, odnosno sve do 2012, kada naprednjaci preuzimaju političko kormilo.
To nije tačno. Od 2004. nisam imao nikakvu stranačku ili državnu funkciju.

Bili ste član DS, koja je uz manje ili veće prekide vladala Srbijom od 2000. ili, ako baš hoćete tačno, osam godina pre SNS-a?

Jesam, bio sam nezadovoljni član do 2012, kada sam napustio stranku. I ponavljam, ostalo je nerešenih afera iz ovog vremena i sve ih treba rešiti, ali to su afere na nivou dečije igre u odnosu na ovo što se dešava od 2012. Slažem se sa ocenom da je DS kriv što danas imamo Vučića. Lično najviše toj stranci zameram isto što i pre, a to je što ništa nije završeno. Ni lustracija ni privatizacija koja je poprimila razmere sveopšte krađe, pošto traje deceniju više nego što je predviđeno. Tvrdim da su greške DS-a laka prehlada u odnosu na virus koji nas je zahvatio posle 2012.

 

Tekst: Novi magazin/Jelena Aleksić, Foto: Đurađ Šimić

mm

Press služba

Related Articles

Leave a Reply

Close