Tekst intervjua Zorana Živkovića za HRT prenosimo u celosti:

Tko se sjeća kraja 80-ih godina, pamti da su se u nekadašnjoj federaciji odjednom počele objavljivati nove karte. Ideja širenja životnog i državnog prostora jednog naroda ostala je zapamćena kao Velika Srbija, ozloglašena u svim ostalim narodima, a poslužila je kao jedan od temelja za strahote rata koje su slijedile. Već godinama činilo se da je ta ideja umrla i pokopana. A onda je jedan od najbližih suradnika predsjednika i apsolutnog vladara Srbije, Aleksandra Vučića, njegov imenjak Vulin, inače čelnik jedne minorne stranke, počeo govoriti o "srpskom svetu". Pa što bi to bilo? Za HTV-ovu emisiju "Agenda" istražio je Dragan Nikolić. 

Praznik kojim se obilježava proboj Solunske fronte tijekom Prvoga svjetskog rata u Vučićevoj Srbiji nazvan je Danom srpskog jedinstva. Svi Srbi u regiji i svijetu pozvani su da izvjese nacionalnu zastavu na svojem domu. Veliki finale priče koju je otvorio Vučićev megafon, notorni Aleksandar Vulin, poručivši kako je zadatak ove generacije srbijanskih političara stvaranje tzv. srpskog svijeta, tj. ujedinjenje Srba gdje god živjeli. Ako zatreba, kaže Vulin, branit će ih i vojno.

- Svi oni koji se skrivaju iza te nove verzije Velike Srbije jesu ljudi koji su već branili Srbe u 90-ima. Ondje gdje su ih branili, Srba više nema. Ili su poubijani ili su morali bježati. Nema Srba u Kninu, gdje ih je branio Vulin, ali i Vučić, i Dačić, i njihovi šefovi Šešelj i Milošević i slični. Nema ih niti u Sarajevu onoliko koliko ih je bilo. U Mostaru ih nema uopće, kao ni igdje po Kosovu. Prema tome, ja tu ekipu molim da više ne brani Srbe igdje, rekao je Zoran Živković, čelnik Nove stranke, bivši srbijanski premijer (2003. - 2004.).

Kada je riječ o državnom povezivanju, u zamišljenoj federaciji bile bi Srbija, Crna Gora, Republika Srpska i najmanje sjever Kosova. Možda i Sjeverna Makedonija, u nekom asimetričnom obliku. Teritorijalno, bilo bi ujedinjeno 60 posto teritorija bivše Jugoslavije. 

Helikopterski desant patrijarha Srpske pravoslavne crkve i budućeg čelnika SPC-a u Crnoj Gori na Cetinje bio je uvertira u tradicionalno ustoličenje vladike Joanikija u sjedištu Crnogorsko-primorske mitropolije, ali i povijesnoj i duhovnoj crnogorskoj prijestolnici. Oporba predvođena predsjednikom Đukanovićem zahtijevala je da se obred premjesti u Podgoricu ili čak u Patrijaršiju u Beograd. Prosrpska crnogorska vlada, čije je obrise uz superviziju zapadnih ambasada zapravo odredila Srpska pravoslavna crkva, odlučila je da se ustoličenje ipak održi u cetinjskom manastiru, simbolu stoljetne državnosti Crne Gore.