Zloupotreba droge postaje karakteristika modernog druÅ¡tva i ona se ne dogaÄ‘a negde drugde i nekim drugim ljudima, ona je ovde meÄ‘u nama, kao problem kojem treba prići mudro i nastojati da se on reÅ¡i efikasno. Da li je dosadaÅ¡nji naÄin borbe protiv zloupotreba droga dao rezultate kakvi su se oÄekivali? Rekao bih da je odgovor negativan, jer je realnost takva da se niti smanjuje broj korisnika niti je ponuda opijata u krizi, a to potvrÄ‘uje i nekoliko izgubljenih života u samo desetak dana u Beogradu. Jasno je, treba menjati strategiju borbe protiv zloupotrebe droga.
Možemo za narkomaniju, sa potpunom slobodom reći, da ima epidemijski karakter. Njeno Å¡irenje u velikoj meri zavisi od zdravstvene i opÅ¡te kulture, ukljuÄujući komunikacije, sistem vrednosti i odnos zajednice prema narkomaniji. Kao u borbi protiv svake, pa i ove epidemije, prevencija i ograniÄavanje igraju najvažniju ulogu. Akcenat bih ipak stavio na prevenciji.
Da bi bila uspeÅ¡na, prevencija zavisnosti od droga u jednoj zajednici treba poÄeti razumevanjem njenog socijalno-medicinskog karaktera i zaista kompleksne prirode ove zavisnosti. Kompleksnost proizlazi iz prirode zavisnosti koja ima svoju biomedicinsku, psiholoÅ¡ku i socijalnu dimenziju. Osnova za uÄešće zajednice jeste njena senzibilizacija za problem zavisnosti. Razumevanje problema i njegovog znaÄaja za zajednicu doprinosi razvoju kolektivne svesti o potrebi intervencije i odgovornosti zajednice i u tom smislu predstavlja poÄetak mobilizacije zajednice (u pravcu stvaranja uslova za prevenciju nastanka i Å¡irenja zavisnosti ili njenom angažovanju na reÅ¡avaju problema izazvanih upotrebom droga), ali i osnova za razvoj odgovornijeg odnosa zajednice prema ovom problemu.
Mnoga istraživanja pokazuju da je najefikasniji metod u borbi protiv zloupotrebe droga - prevencija. Umesto represije, treba pojaÄati prevenciju. Integracija aktivnosti i koordinacija akcija relevantnih subjekata zajednice, države i zdravstvene službe mogla bi se ostvariti kroz koncept prevencije po nivoima. Te aktivnosti, usmerene na reÅ¡avanje problema zavisnosti bi imale karakter primarne, sekundarne i tercijarne prevencije. Primarna ima za cilj da spreÄi nastanak zavisnosti, kao i njeno Å¡irenje. Sekundarna prevencija je usmerena na redukciju, kao i na kontrolu već razvijene zavisnosti. Tercijarna bi vodila spreÄavanju budućih problema i reintegraciji u druÅ¡tvo pojedinaca koji su bili deo problema u vezi sa drogom.
Svaka droga je zlo i to niko, Äak i da želi, ne može poreći. MeÄ‘utim, treba jasno razlikovati konzumente, odnosno žrtve, kojima treba pomoć, od proizvoÄ‘aÄa, dilera koji koriste položaj konzumenata i na njihov raÄun ostvaruju zaradu u sivoj zoni. Izmena pravnog regulisanja, kada govorimo o strategiji borbe protiv narkomanije, treba ići u pravcu gde će se konzumenti kažnjavati u okviru prekrÅ¡ajnog prava, dok bi proizvoÄ‘aÄi, dileri ostali deo kriviÄnog i za svoja dela odgovarati u skladu sa predviÄ‘enim kriviÄnim pravom. Policija svoje aktivnosti uglavnom usredsreÄ‘uje prema konzumentima, pa je delotvornost, a i posvećenost gonjenjem onih koji im tu drogu prodaju na nezavidnom nivou. Da li zbog oskudnih resursa (ljudskih, materijalnih…), koji su potrebni za organizaciju akcija usmerenih na proizvoÄ‘aÄe i distributere, ili iz nekog drugog razloga, ostaje nam da razmatramo.
Legitimno je takođe postaviti pitanje da li bi dekriminalizacija droge mogla biti efikasno rešenje i da li bi ona u Srbiji imala one rezultate kakve je dala, na primer, u Portugalu.
Ono Å¡to bi nam dekriminalizacija droge donela, odnosno ono Å¡to bi dobili u prvom periodu, jeste to da bi se znalo ko je kriminalac, a ko ima problem, ko je bolesnik, jer zavisnost od droge jeste bolest. Potrebno je da one ljude koji su u problemu, a koji nisu kriminalci, tretiramo na drugi naÄin. Cilj mora biti borba protiv bolesti, a ne protiv bolesnika.
Nisam siguran da je srpsko druÅ¡tvo, u ovom trenutku, spremno na jedan takav, možemo reći radikalan korak, pa bi javne debate i okrugli stolovi bili možda jedan vid dobrog poÄetka u menjanju strategije u borbi protiv zloupotrebe droga.
Neizostavne teme tih sastanaka, na kojima bi pored relevantnih druÅ¡tveno-politiÄkih subjekata, predstavnika države i zdravstvene službe, kao i struÄnjaka, trebalo bi da pokriju sledeća podruÄja strategije borbe protiv zloupotreba droga:
- smanjenje potražnje (prevencija zavisnosti kod mladih i prevencija zavisnosti na nivou lokalne zajednice – decentralizacija borbe, prevencija zavisnosti na radnom mestu, resocijalizacija i društvena reintegracija)
- smanjenje ponude (suzbijanje dostupnosti, suzbijanje ilegalne proizvodnje, nova kaznena politika)
- edukacija
- koordinacija državnih i organizacija civilnog društva
- međunarodna saradnja
Nova politka i strategija u borbi protiv droga, kao i njeno sprovođenje moraju da se usmere ka unapređenju zdravlja osoba korisnika, kao nezaobilazan i neizostavan segment unapređenja javnog zdravlja zajednice.
Da bi se doÅ¡lo do kvalitetnijih zakonskih reÅ¡enja, a istovremeno i do boljih rezultata u polju borbe protiv zloupotrebe droga, moj sud je da je potrebno zalagati se za formiranje radne grupe koja će biti saÄinjena od relevantnih politiÄkih subjekata, predstavnika državnih institucija, nevladinih organizacija koje se već bave prevencijom Å¡tetnih posledica korišćenja droga i pravnih struÄnjaka.
Â
Autor: Zlatko MiloÅ¡ević, Älan PredsedniÅ¡tva Foruma mladih Nove stranke
Leave a Reply