Da je Zoran ÄinÄ‘ić živ, Srbija bi već pet godina bila u Evropskoj uniji. To bi danas bila država u kojoj bi sudovi radili svoj posao, parlament bi bio hram demokratije, gde bi vlade padale na izborima, ali bez bilo kakvih prizemnih manira koje ima danaÅ¡nja vlast, kaže lider Nove stranke Zoran Živković u intervjuu za dnevni list Kurir.
Razgovor sa novinarkom Milkom Radović prenosimo u celini:
Najbliži saradnik Zorana ÄinÄ‘ića, koji je i jedan od Å¡estorice koji su izneli kovÄeg sa telom ubijenog premijera iz Hrama Svetog Save, ali i Äovek u koga je ÄinÄ‘ić imao najviÅ¡e poverenja, za Kurir priÄa o svom poslednjem susretu s njim, gde bi Srbija danas bila da nije ubijen, da li ÄinÄ‘ić ima naslednika, zaÅ¡to sebi i njemu ne opraÅ¡ta 6. oktobar, ali i Å¡ta prvo pomisli kad se seti njega!
Â
Gde bi Srbija bila danas da Zoran ÄinÄ‘ić nije ubijen?
- Bila bi već pet godina u Evropskoj uniji. Tada, 2003. godine, nakon njegovog ubistva, na Solunskom samitu je prvi put obećana budućnost narodima i državama sa Balkana, ali istovremeno je postojala ideja da Bugarska, Rumunija, Hrvatska i Srbija zajedno budu primljene, i siguran sam, da je Zoran ostao živ i da je nastavljena politika, da bi to bilo sprovedeno, jer su Bugarska i Rumunija u tom roku primljene. To bi danas bila država u kojoj bi sudovi radili svoj posao, parlament bio hram demokratije, gde bi vlade padale na izborima, ali bez bilo kakvih, velikih, dramatiÄnih, prizemnih i izjavnih manira koje ima danaÅ¡nja vlast. Srbija bi bila ono Å¡to je danas SlovaÄka.
Â
Kakav je bio poslednji susret s ÄinÄ‘ićem, kad je bio?
- Poslednji put sam ga video u ponedeljak, dva dana pre ubistva. Sedeli smo u tadaÅ¡njem Saveznom parlamentu na radnoj veÄeri kod tadaÅ¡njeg predsednika parlamenta veća graÄ‘ana Dragoljuba Mićunovića. Sedimo Zoran, ja, Svilanović iz Srbije i Milo Äukanović, Filip Vujanović iz Crne Gore i razgovaramo o diplomatiji, budućim poslovima koje treba da vodi Savet ministara Državne zajednice Srbija i Crna Gora, koji je trebalo da bude formiran za sedam dana. U tom Savetu ministara trebalo je da budem ja ministar odbrane i da nakon nekoliko nedelja posle formiranja poÄnemo akciju koja se verovatno ne bi zvala „Sablja“, ali bi imala isti cilj - obraÄun sa organizovanim kriminalom u Srbiji, jer mi je tog dana Zoran rekao da je zaÅ¡tićeni svedok opet negde u SlovaÄkoj dao izjave i potpisao zapisnik koji je pravna osnova za poÄetak konaÄne borbe protiv organizovanog kriminala u Srbiji, a bilo je važno da ja budem ministar odbrane jer nismo znali sa Äije strane je vojska. ZavrÅ¡ava se veÄera, Zoran ustaje na Å¡takama zbog povrede koju je i dalje imao, žene koje skupljaju to sa stolova ga pitaju: „Kako ste, predsedniÄe, je l‘ boli?“, a on kaže: „Da, boli, ali Äuo sam da je Kenedi imao problem s kiÄmom i da ga je bolela kiÄma 20 godina, pa kad je mogao on da trpi, mogu i ja.“ Pitao sam tada Zorana da li ima neko bolje poreÄ‘enje, jer znamo da je Kenedi ubijen u atentatu. Poslednji put sam ga tad video, a Äuo sam se s njim sutradan.
Â
Da li ÄinÄ‘ić ima naslednika?
- Niko ne može da se meri sa Zoranom, ni po kapacitetu, ni po mudrosti, ni po hrabrosti, ni po bilo Äemu Å¡to bi moglo da bude poreÄ‘enje s njim, i tu nema nikakve sumnje. Ja se trudim, kao neko koga je on dva puta birao za svog zamenika, da koliko je to u mojoj moći, bez ikakve želje i mogućnosti da se poredim s njim, da nastavim bar deo onoga Å¡to se zove politiÄka filozofija i praksa Zorana ÄinÄ‘ića.
Â
Rekli ste jednom da ne opraÅ¡tate ni sebi ni ÄinÄ‘iću 6. oktobar. Å ta ste taÄno mislili?
- Da, trebalo je da napravimo jedan jasan, radikalan raskid s prljavom proÅ¡lošću devedesetih, Å¡to naravno ne znaÄi da bi bilo nekakve harange ili osvete, već bi novim ustavom bio izvrÅ¡en diskontinuitet prljavih 90-ih, sa svim posledicama. To je lustracija, ispitivanje porekla imovine, obraÄun s kriminalom i sve ono Å¡to, nažalost, manje ili viÅ¡e, opterećuje budućnost Srbije.
Â
Å ta prvo pomislite kad se setite njega?
- Nedostaje mi.
Leave a Reply